VHS, CD, DVD - što s tim?!

PIŠU Ivana Duvnjak i Anja Mihotović
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.

Sandro Đukić, Realnost slike – slika realnosti (1999.)

Papir/knjiga, video (VHS)

Stol i stolica. Na stolu metalna lampa, televizor i knjiga. Televizor podsjeća na monitore zaštitnih kamera. Emitiraju se digitalni snimci izložbenog prostora jedne galerije u Umagu. Pokrenuti brzinom od 25 sličica u sekundi, stvaraju dojam video zapisa. Katalog izložbe otkriva da je knjiga zapravo arhiv digitalnih fotografija, ispisan i numeriran. Video uređaj s kojega se digitalni sminci projiciraju nalazi se iza televizora. Stolica je odmaknuta, poziva posjetitelja da sjedne. Otvorena knjiga poziva na listanje.

Na pločici koja se nalazi na zidu vidimo da Đukićev rad Realnost slike – slika realnosti uključuje knjigu i video na VHS-u. Trebalo bi razgovarati s kustosom i vidjeti pripadaju li stol, stolica, lampa, televizor i video uređaj ovom radu. Je li ih umjetnik sam odabrao i odredio kako će biti razmješteni? Je li prilikom premještanja i ponovnog postavljanja rada bitan razmještaj tih elemenata? (Treba li stolica stajati na određenom mjestu u odnosu na stol? Kako treba biti postavljena lampa?) Koliko te stvari ovise o izložbenom prostoru?

Pretpostavimo da je naš zadatak sačuvati samo VHS kasetu s video radom, projekcijski uređaj i televizor. Napredak tehnologije bit će jedan od najvećih izazova u očuvanju tih materijala. VHS kaseta već se danas smatra zastarjelim medijem. Prvo i osnovno pitanje je: Što učiniti ako dođe do mehaničkog kvara na monitoru ili video uređaju? Što ako se radi o kvaru koji nije moguće popraviti? Možemo li pokvareni dio zamijeniti novim? Možemo li cijeli uređaj zamijeniti novim ili je on, takav kakav je, nužan za shvaćanje djela? Možemo li ga zamijeniti uređajem iste starosti, istog tipa, od istog proizvođača? Treba li ustanova koja je vlasnik ovog rada već sada kupiti i pohraniti u depo nekoliko takvih uređaja, kako bi ih imala u rezervi ako dođe do takve situacije? Odgovori na ta pitanja ključni s za (buduću) restauratorsku intervenciju.

Zapis je pohranjen na VHS kazeti. Kako ga sačuvati? Migracija je jedno od mogućih rješenja: zapis bi se mogao kopirati s VHS-a na DVD. Nameće se pitanje: da li je to i dalje original, uklapa li se DVD u izvornu umjetnikovu poruku? Da bismo doznali odgovor na to i slična pitanja, umjetnik nam mora reći je li važnija poruka ili medij koji je prenosi, tj. je li medij dio poruke.(?) Prikupimo li te odgovore sada, olakšat ćemo posao budućim restauratorima.

A knjiga? Papir se ubraja među najosjetljivije materijale pa bi ga trebalo izlagati u strogo kontroliranim mikroklimatskim uvjetima: temperatura 18 - 20 °C, RV oko 50 %. Dnevna doza osvjetljenja ne bi smjela premašivati 50 luksa. Kad nije izložena, knjiga bi trebala biti zapakirana u kutiju od beskiselinskog kartona.

Konzervacija VHS zapisa jako je zahtjevna. Ako se VHS kazeta čuva u neodgovarajućim uvjetima (vlaga joj je najveći neprijatelj!), može doći do potpunog i nepovratnog gubitka video sadržaja. Evo nekoliko smjernica za pravilno čuvanje VHS kazeta:

1. Relativna vlažnost zraka u prostoriji u kojoj se kazete čuvaju treba biti između 30 i 45 %.

2. Kazete treba pohraniti tako da budu oslonjene na manju plohu, poput knjiga u polici.

3. Prilikom pohranjivanja, kazeta treba biti premotana na kraj ili početak.

4. Kazete treba držati dalje od magnetskih polja. Ne smiju se pohranjivati u metalne ormare.

5. Kazete treba skladištiti u mračne prostorije, bez direktnog utjecaja vanjskog svjetla.

6. Ako je traka pohranjena u plastiku, obavezno koristiti silica gel.

7. Treba ukloniti sve ljepljive trake, jer tijekom godina ljepilo može migrirati unutar vrpce.

8. Vrpcu treba premotavati svake tri godine.

Više informacija potražite ovdje.

Art Fun Club, We Love Flying Art Books (2009.)

Foto prezentacija, zvuk

"U našim radovima, koristimo knjige o umjetnosti kao objekte. Umjetničke objekte," kažu umjetnici iz grupe Art Fun Club (Klub ljubitelja umjetnosti). "Takav je objekt ujedno metafora i materijalizacija svijeta umjetnosti, što nam dozvoljava da tim svijetom manipuliramo kao s opipljivom stvari koju je moguće smjestiti u bilo kakav kontekst i situaciju." Na izložbi Volume Collection prikazan je njihov video rad We Love Flying Art Books. Vidimo ruku koja prelistava knjigu o suvremenoj umjetnosti, dok se u pozadini čuje smijeh nepostojeće publike. Oprema uključuje optički medij, računalo ili DVD player, video projektor, zvučnike i projekcijsko platno.

Kako očuvati digitalni rad? Kako sačuvati njegovu bit i značenje (poruku)? U suvremenoj umjetnosti i dinamičnom digitalnom izričaju te dvije stvari su od presudne važnosti.

Možemo odmah zaboraviti 'klasične' metode konzervacije, jer ovdje nije riječ o 'klasičnim' materijalima. Optički mediji poput CD-a i DVD-a osuđeni su na propadanje. Oštećenja mogu biti fizička (zagrebana površina) i kemijska (oksidirana aluminijska presvlaka). Ni u jednom ni u drugom slučaju nije moguće pročitati digitalni zapis. Neki problemi zahtijevaju programsko znanje, primjerice nedostatak zvuka ili loša slike. Zastarijevanje opreme predstavlja još veći problem. Može se dogoditi da nakon nekog vremena uređaj više ne prepoznaje format ili da se CD i DVD prestanu koristiti kao mediji za pohranu podataka. (Koliko vas ima čitač disketa u svom računalu?)

Savjete za čuvanje i pravilnu pohranu digitalnih medija naći ćete ovdje. Izdvojit ću najvažnije:

- Površina CD-ova ne smije se dirati rukama iz dva razloga. Prvo, da se ne bi zagrebala. Drugo, zato što soli i masnoća s prstiju na nju štetno djeluju. CD je napravljen od polikarbonske plastike i je tankim slojem čistog aluminija: jasno je da se radi o osjetljivom materijalu.

- Digitalne medije treba pohraniti u namijenski izrađene kutije, u vertikalnom položaju. Treba ih zaštititi od tekućina, prašine, visoke temperature i direktne sunčeve svjetlosti.

- CD ROM uređaje treba redovito čistiti kako bi se spriječila oštećenja optičkih medija. CD-ove i DVD-ove ne smije se ostavljati u uređaju!

- Oznake (natpise i naljepnice) aplicirati samo na mjestu gdje je proizvođač odredio.

Još korisnih informacija naći ćete na web stranici Independent Media Artist Preservation ili IMAP te u članku J. Mosleyja "Video Art Preservation and Documentation".

Vezano uz video rad We Love Flying Art Books, predložila bih razgovor s autorima. Zanimalo bi me jesu li sami osigurali tehničku opremu, koliko im je važna jakost zvuka i izgled prostorije u kojoj se rad projicira? Na kojem je mediju rad pohranjen, postoji li kopija? Dozvoljavaju li prebacivanje zapisa na novi, stabilniji digitalni medij svakih nekoliko godina? Što misle o promjeni formata njihova video rada? Smatraju li da prebacivanjem na drugi medij rad gubi na originalnosti? Slažu li se s tim da se cijeli rad konzervira u originalnom stanju i očuva koliko materijal to dopušta? Žele li, uopće, ponovno izlagati svoj rad?

Vjerujem da bi njihovi odgovori na ta pitanja mogli pomoći u rješavanju problema koji će se u budućnosti pojaviti.

Papir, olovka, žilet, celofan, marker

PIŠE Ana Šapina
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.

Vlado Martek, Elementarni procesi u poeziji (1978.-1979.)

Olovka, papir, folija, kombinirana tehnika

Rad Elementarni procesi u poeziji uključuje četiri lista papira formata A4, tri grafitne olovke i žilet. Papiri su postavljeni vertikalno. Na prvom je olovkom napisano: "SADRŽAJ POEZIJE ZAMJENJUJEM NAPUŠTANJEM PJESME, PJESNIKA, POEZIJE". Drugi papir je vertikalnom crtom podijeljen na dva dijela. Na lijevoj polovini u zaglavlju stoji natpis "PJESNIK", a na desnoj "PJESMA". Na lijevoj polovini je drugi, manji papir (blokić?), a na njemu nenašiljena grafitna olovka. Treći rad iz ovoga ciklusa je list papira na kojemu je devet puta ispisano "ovo nije san", svaki put u novom retku. Na papir je dijagonalno položena drvena, zidarska olovka. Četvrti rad je list papira iz kojega je izrezan kvadratić na kojemu je rukom ispisana riječ 'metafora'. Na papiru se nalaze žilet i drvena olovka.

Radovi su zaštićeni staklom koje je od površine odvojeno distancerima. Po svemu sudeći, radi se 'običnom' pa bi ga trebalo zamijeniti nereflektirajućim staklom koje filtrira UV zračenje.

Radovi datiraju iz 1978. i 1979. godine. Vjerojatno se nisu primjereno čuvali, zato je papir jepožutio. Podsjetimo, papir je higroskopan materijal koji treba čuvati u primjerenim mikroklimatskim uvjetima: temperatura od 20 °C i relativna vlažnost između 50 i 65%. Osvjetljenje ne bi smjelo biti jače od 50 luxa.

Papire bi trebalo pohraniti odvojeno od olovki i žileta. Druga je mogućnost da se izradi kutija s pregradama u kojoj će se čuvati svi materijali. Prije pohrane, djelo bi trebalo fotografirati ili na neki drugi drugi način dokumentirati raspored elemenata, kako bi se prilikom sljedećeg izlaganja svi dijelovi postavili na pravo mjesto.

Restauratori koji budu radili na ovim radovima morat će voditi brigu o simbolici djela pa bi autora trebalo pitati mijenja li se njegovo značanje ako se, primjerice, olovke ili žilet zamijene novima.

Vlado Martek, Ima istine u autorskim knjigama (2007.)

Celofan, marker

Na svakom od pet vodoravno postavljenih listova celofana crnim je markerom ispisana jedna riječ. Zajedno tvore natpis: „IMA ISTINE U AUTORSKIM KNJIGAMA“. Listovi su A4 formata. Duž lijevog ruba spojeni su metalnim spajalicama. Kako je rad nastao prije nekoliko godina, u dobrom je stanju očuvanosti.

Kao derivat celuloze, celofan je jako higroskopan; zbog ovoga na nekim celofanima postoje zaštitni premazi polimernim lakovima. Osim što smanjuju higroskopnost, lakovi mijenjaju još neka svojstva celofana, poput nepropusnosti vodene pare i mogućnost spajanja zavarivanjem. Trebalo bi ispitati postoji li na ovim celofanima zaštitni sloj, jer to određuje uvjete u kojima bi trebali čuvati. (Više o celofanima pročitajte ovdje.)

Celofan, zbog svoga sastava, propada slično kao i papir pa bi se trebao čuvati u sljedećim uvjetima: 50-65% relativne vlažnosti, temperatura 20 °C.

Martek u MKC-u

PIŠU Nives Mijić i Tina Tomšič
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.

Vlado Martek, Poezija u akciji (2010.)

Papir, tekstil, drvo, staklo

Kako prepoznati, razumjeti i usporiti propadanje djela suvremene umjetnosti? Do prije nekoliko tjedana nisam o tome razmišljala. Pitanje mi je zanimljivo jer je kod takvih eksponata često važna interakcija s posjetiteljem. Tema izložbe koju smo posjetili u MKC-u je knjiga, a neke od izloženih predmeta posjetitelji su mogli uzeti u ruke, listati, proučavati... Na predavanjima iz kolegija Preventivna konzervacija 1 dosta smo slušali o propisnom rukovanju umjetničkim predmetima – kako pomiriti te dvije stvari? Teško da možemo natjerati posjetitelje da navuku pamučne rukavice i pažljivo diraju eksponate.

Kao predmet studije odabrala sam rad postkonceptualnog umjetnika Vlade Marteka naslovljen Poezija u akciji. Umjetnik je pod staklo uokvirio osam zbirki poezije. Knjižice su raspoređene u dva reda, a preko njih su samoljepljivom trakom pričvršćene ženske gaćice. Poleđinu 'slike' tvori tanka drvena ploča, vjerojatno stari rad istog umjetnika. Ploča je oslikana bijelom i zlatnom bojom. U gornjem dijelu crnom su bojom ispisana slova. Ukrasni okvir načinjen od četiri jednostavne drvene letvice.

Rad bi trebalo pohraniti u tamnom, čistom prostoru uz konstantnu relativnu vlažnost (50 - 65 %) i temperaturu (15-22° C), jer su papir, tekstil i samoljepiva traka vrlo osjetljivi na svjetlost i oscilacije relativne vlažnosti. Zbog osjetljivosti papira i tekstila na svjetlo, predložila bih zamjenu postojećeg stakla nekim koje apsorbira, odnosno filtrira UV zračenje. Osvjetljenje pri izlaganju trebalo bi biti muzejsko (rasvjetna tijela koja ne emitiraju IC i UV- zračenje) i ne bi smjelo biti jače od 50-100 luxa. Predmet ne bi trebalo izlagati dnevnom, tj. sunčevom svjetlu, a ako nema drugog izbora, na prozore treba postaviti UV- filtre i zavjese ili rebrenice. Posjetiteljima koji se koriste fotoaparatom treba zabraniti upotrebu bljeskalice. Trebalo bi ispitati osjetljivost oslika na dasci koja tvori poleđinu Maretkove 'slike'. Kako predloženi uvjeti za izlaganje i skladištenje odgovaraju najosjetljivijim materijalima, držim da će biti podesni i za ovaj oslik.

Za pravilan pristup konzervaciji i restauraciji ovakve umjetnine jako je važan umjetnikov doživljaj vlastitog djela. Da sam u prilici, kroz razgovor bih pokušala doznati kako je djelo nastalo. Umjetnika bih pitala o stvaralačkom procesu; kako bira i kombinira materijale, kada smatra da su njegovi radovi završeni? Koje je sve materijale upotrijebio u ovom radu? Kojim je bojama oslikana daska? Kako je zalijepio gaćice? Zanimalo bi me imaju li odabrani materijali neko značenje? Zašto je odabrao baš te knjige? Imaju li boje njihovih korica i ženskih gaćica simbolično značenje? Ako tekstil degradira, mogu li se gaćice zamijeniti istim ili sličnim modelom ili treba restaurirati izvorni materijal? Treba li knjige restaurirati ako se oštete? Koliko je važno da stranice knjiga budu neoštećene, ili je li dovoljno da su korice očuvane? Je li izvorno značenje djela izmijenjeno oštećenjima, ili se poruka i dalje prenosi unatoč propadanju? Koja je ideja djela i koliko je važno značenje korištenih materijala u odnosu na poruku?

Vlado Martek, Poetski objekt (?)

Papir, glina

Očuvanje, restauracija i izlaganje djela suvremene umjetnosti iziskuju potpuno novi pristup. Koriste se novi materijali; neke od njih teško je sačuvati, a za neke se još ne zna kako će se starenjem ponašati. Zato su konzervatori-restauratori suočeni s velikim izazovima. Analizirala sam jedan "poetski objekt" Vlade Marteka, knjigu Michaela Mansfelda Ne budi ničiji podanik kojoj su dva kuta 'zapečaćena' glinom tako da se ne može otvoriti. (Nismo sigurni kako se rad zove, a ako vas zanimaju Martekovi 'kiparski' radovi, pročitajte što umjetnik o njima kaže.) Rad je bio izložen na drvenoj zidnoj polici, a do njega je bila još jedna knjiga. Iako nije isključeno da se radi o jednom radu, ja sam obradila samo Mansfeldovu knjigu.

Papir je osjetljiviji materijal od gline, pa bi se okolišni uvjeti u izložbenom prostoru ili prostoru za pohranu trebali njemu prilagoditi. Osjetljiv je na svjetlo, neprikladnu relativnu vlažnost i temperaturu. Temperatura u izložbenom prostoru trebala bi biti oko 22°C, a relativna vlažnost između 50 i 65%. Naravno, važno je izbjegavati nagle i velike oscilacije temperature i RV. Rasvjetna tijela ne bi smjela emitirati UV zračenje. Htjela sam predložiti da se predmet stavi u vitrinu, no prvo bi trebalo pitati umjetnika (ili kustosa) je li polica sastavni dio rada, je li predviđeno da ljudi uzimaju predmet u ruke i sl.

Djelo bi trebalo pohraniti umotano u beskiselinsku foliju i položeno u kutiju od beskiselinskog kartona. U prostoru za pohranu također treba paziti da mikroklimatski uvjeti budu stabilni i primjereni. Kutiju bi trebalo držati na mračnom mjestu.

Razgovor s umjetnikom pomogao bi nam da što bolje i kvalitetnije konzerviramo i/ili restauriramo njegovo djelo, što je jedno od osnovnih načela konzervacije suvremene umjetnosti. U razgovoru s umjetnikom pokušala bih doznati kako je djelo nastalo te koju ideju prenosi. Zanimalo bi me od kojih je materijala napravljeno: jesu li to samo papir (knjiga) i glina ili je glina pričvršćena nekim drugim materijalom? Ima li glina simboličko značenje? Zašto je odabrao baš tu knjigu? Ako se knjiga jako ošteti, treba li je restaurirati ili se može zamijeniti istom knjigom?

Kad sam na izložbi uzela predmet u ruke, primijetila sam da se na stražnjoj strani odlomio komadić gline. Umjetnika bih pitala treba li se nedostajući komad nadomjestiti, ili je proces propadanja, odnosno oštećivanja, dio poruke koju djelo prenosi? (Treba ispitati kako umjetnik doživljava starenje i propadanje materijala, utječe li to na poruku njegovog djela te, konačno, je li mu važnija autentičnost materijala ili poruke?) Ako predloži restauraciju, pitala bih ga treba li se cijeli komad gline zamijeniti novim, ili zahvat treba ograničiti na oštećenje, što je 'klasični' pristup u restauraciji.

Izazovi u očuvanju suvremene umjetnosti

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Nađa Šperac i Emilija Vranković
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara


U Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu sredinom svibnja otvorena je skupna izložba suvremenih umjetnika pod nazivom "Volume Collection". Tema izložbe je knjiga, a radove je odabrao riječki umjetnik Nemanja Cvijanović. "Izložba sadrži vrlo opsežan raspon umjetničkih izraza, formi, formata i medijskih oblikovanja," prenosi portal Culturenet.hr, "od realnih tiskanih oblika, sa posebnim poglavljem posvećenim knjizi umjetnika (knjiga-objekt, knjiga-djelo, knjiga-teorijski rad), do manje očitih i očekivanih prijenosa i prijevoda knjige u medij videa, net arta, performansa, akcija, fotografije ili konceptualnog slikarstva."

Studenti konzervacije-restauracije na izložbi "Volume Collection" u MKC-u

Posjetila sam izložbu sa studentima prve godine. Svaki je trebao odabrati jedan rad, razmisliti o tome kakve bi probleme mogao imati za dvadeset godina i ponuditi rješenja za njihovo sprečavanje. Koje bi informacije trebalo prikupiti od umjetnika, a koje bi im mogle olakšati restauraciju tog predmeta u budućnosti? Kako bi se umjetnina trebala čuvati da bi se usporilo ili spriječilo njeno propadanje? (Okolišni uvjeti jako utječu na životni vijek predmeta; one koji žele saznati više upućujem na interaktivni alat Stored Alive!) Od studenata nisam tražila konačna rješenja; željela sam ih potaknuti na razmišljanje.

Evo što kažu Emilija Vranković i Nađa Šperac.

- - -

Stefano W. Pasquini, The Warning Sculpture (2005.)

Papir, selotejp, tinta

U kartonsku kutiju dužine cca 50 cm naguran je papirnati otpad: listovi papira, omotnice, listovi iz novina, ambalaža različitih boja i jedna dugačka kartonska rola na kojoj je flomasterom ispisano 'WARNING'. Na poklopcu kutije stoji drugi natpis flomasterom: 'YOU LIVE IN A FUCKING THIRD WORLD COUNTRY FULL OF CUNTS'. Oko kutije je omotana prozirna samoljepljiva traka.

Rad je izložen na podu galerije. Kako je papir higroskopan materijal, predmet ne bi smio biti izložen velikoj relativnoj vlažnosti (RV). Temperatura bi trebala biti oko 20 °C, a RV između 55 i 60%. (Veća RV pridonosi razvoju plijesni i gljivica.) Trebalo bi regulirati intenzitet svjetlosti i eliminirati UV zračenje kako bi se usporila fotooksidacija. (Posljedica fotooksidacije je tamnjenje i povećana krtost papira, dok boje blijede.) Idealno bi bilo izlagati umjetninu u prostoriji s prigušenom rasvjetom.

Osobiti problem predstavlja samoljepljiva traka kojom je kutija omotana i koja sprečava ispadanje papira koji su u nju nagurani. Ljepilo može migrirati na papir i uzrokovati lokalnu diskoloraciju. Za očekivati je da će zbog degradacije materijala traka promijeniti boju. Gubitak vezivne snage ljepila na traci može prouzročiti odvajanje sadržaja od kutije.

Da sam u prilici, umjetniku bih postavila nekoliko pitanja. Je li važno koji se materijali nalaze u kutiji? Jesu li materijali spontano odabrani? Koje novine je koristio, koje omotnice, ambalaže kojih proizvoda? Gdje je nabavio te materijale? U slučaju da materijali koji se sada nalaze u kutiji propadnu, može li ih se zamijeniti drugima? Mora li se novinska stranica zamijeniti istom ili će poslužiti bilo koja stranica iz novine? Je li važan raspored slaganja papira? Je li kutija transportna ili prodajna? Je li bila ranije korištena? Treba li imati logo? Bilo bi mi važno doznati koju vrstu ljepljive trake je koristio te mora li rad biti izložen na podu ili se može odignuti nekoliko centimetara? (Ovo bi bilo jako važno kao mjera zaštite od poplave.)

Mladen Stilinović: Prvi maj (1975.), Odnos noga kruh (1978.), Frizeri (1975.)
Fotografije

Iako su fotografije sada u odličnom stanju, naš je zadatak razmišljati o njihovoj budućnosti, odnosno o mjerama zaštite koje bi valjalo poduzeti kako bismo osigurali da i buduće generacije mogu u njima uživati. Fotografije su na zid pričvršćene obostrano ljepljivom trakom ili nekim sličnim materijalom, no smatram da to nije najprimjereniji način izlaganja, jer se prilikom skidanja može oštetiti papir, odnosno poleđina fotografija. Predložila bih da se fotografije uokvire pod nereflektirajuće staklo sa zaštitom od UV zračenja. Nereflektirajuće staklo promatračima će omogućiti nesmetano uživanje u fotografijama. Fotografije će biti zaštićene od prašine, a smanjuje se i rizik od oštećenja uzrokovanih neprimjerenim rukovanjem. Druga je mogućnost da se fotografije pričvrste na podlogu od tvrdog beskiselinskog kartona; za ovo bi se mogli koristiti tzv. photo corners. Kartonska bi podloga trebala imati kukicu za vješanje.

Vezano uz mikroklimatske uvjete, fotografije bi trebalo čuvati pri temperaturi od 20 °C. Optimalna relativna vlažnost je između 30 i 40%. Svakako treba voditi računa o osvjetljenju prostorije: treba izbjegavati direktno osvjetljenje i izlaganje velikoj količini svjetlosti, jer će boje izblijediti.

Ukoliko se fotografije neće uokvirivati, predlažem da se svaka spremi u 'košuljicu' od polietilenske folije (Melinex), a onda u kutiju od beskiselinskog kartona ili u metalnu ladicu. Ako ovo nije moguće, između svake fotografije treba umetnuti beskiselinski papir (paziti da mu pH vrijednost površine ne bude veća od 8!) i fotografije horizontalno pohraniti u kutiju. Na kutiji bi trebala biti naljepnica s imenom i prezimenom umjetnika, nazivom svakog rada i godinom nastanka. Kutija bi se trebala pohraniti na suho mjesto (izbjegavati podrume, tavane koji prokišnjavaju i sl.).

Fotografije su zalijepljene na zid jedna pored druge, u tri reda. Od kustosa izložbe ili od umjetnika trebalo bi doznati je li važan redosljed kojim su izložene ili on može biti proizvoljan. Umjetnika bi trebalo pitati posjeduje li negative fotografija. Bilo bi dobro pribaviti kopije u slučaju da se pozitivi izgube ili oštete toliko da ih se više ne može izlagati. Jako je važno doznati je li je umjetnik fotografije radio ručno ili strojno. Ako ih je radio ručno, a nije dobro isprao fiksir, fotografije mogu požutjeti.

Još malo Splita i Brača

Anja Mihotović: Gužva u splitskoj riznici

Tema mog semestralnog rada je preventivna zaštita predmeta u riznici katedrale sv. Duje. Držim da je glavni problem nedostatak prostora. Vrijedne slike, skulpture i raspela, liturgijske knjige, misno ruho i relikvije – sve je to izmiješano i nagurano u skučene vitrine, bez nekog jasnog reda. Rasvjeta se nalazi unutar vitrina, pa je moguće da dolazi do zagrijavanja predmeta, što svakako predstavlja problem. Vitrine nisu hermetički zatvorene pa u njih ulazi prašina i taloži se na predmetima.

Neki predmeti su očišćeni i restaurirani, dok ostali čekaju red. U svom se radu neću baviti problemima restauracije, već ću dati prijedlog za bolji razmještaj predmeta. Nastojat ću ih grupirati prema vrsti materijala i osjetljivosti.

Daniel Grgić: Propadanje kamenih skulptura na grobljima

Moj semestralni rad bavi se očuvanjem kamenih skulptura na jednom bračkom groblju. Na slici vidimo skulpturu izrađenu od bračkog kamena vapnenačkog porijekla (Veselje Unito). Skulptura je stara petnaest godina. Iako je kamen vrlo otporan na 'zub vremena', na površini skulpture već se uočavaju onečišćenja organskog porijekla. (U blizini skulpture rastu borovi, a pelud i smola stvaraju plodnu podlogu za razvoj mikroorganizama.) Zbog blizine mora, kamen bi mogao biti kontaminiran solima.

Predmet moje studije bit će analiza štetnih utjecaja na kamene skulpture. Planiram izraditi ‘katalog’ oštećenja i onečišćenja kamena, nešto poput Illustrated Glossary on Stone Deterioration Patterns.

Splitska i bračka posla

UVOD Sagita Mirjam Sunara, as.


Nastavljamo s predstavljanjem semestralnih projekata studenata prve godine iz kolegija Preventivna konzervacija 1. Ovaj put su na redu Ivana Duvnjak i Tina Tomšič, a u idućem postu donosimo sažetak projekata Anje Mihotović (riznica splitske katedrale) i Daniela Grgića (kamene skulpture na jednom bračkom groblju).

- - -

Ivana Duvnjak: Fontana nije javni zahod!

Tema mog rada je "una piccola fontana" koja se nalazi u Dominisivoj ulici u Dioklecijanovoj palači. O njenoj povijesti zna se jako malo. Relativno je skrivena od očiju javnosti, ali je dio starog načina života i ima svoju priču. Fontana je prilično dobro očuvana, ali su sklad i higijena njenog okoliša narušeni. Moj cilj je označiti lokaciju fontane te osvijestiti građane da je ona dio kulturne baštine ovoga grada, a ne javni zahod.

U radu ću se također pozabaviti fontanom koja se nalazi pored željezničkog i autobusnog kolodvora u Splitu. Iako se nalazi na frekventnoj lokaciji – pored kolodvora, na pročelju zgrade u kojoj se nalazi kafić – njena je problematika donekle slična onoj iz Dominisove ulice: ljudi o njoj ne brinu, a u nju i oko nje baca se smeće. Smatram da bi je trebalo očistiti i odvojiti od "štekata" kafića.

Tina Tomšič: Mala pustinja velike spomeničke vrijednosti

U mom će semestralnom radu biti opisana povijest Pustinje Blaca na otoku Braču; njen početak i razvoj kroz stoljeća. Planiram izraditi projekt preventivne zaštite knjižnice koja se nalazi u sklopu samostanskog kompleksa. Opisat ću stanje knjiga, namještaja i drugih predmeta u knjižnici, identificirati gradbene materijale, odrediti uzročnike njihovog propadanja te dati prijedlog za čuvanje i/ili pohranu građe.

Knjižnica je jedna od značajnijih prostorija Pustinje Blaca. Broji više od deset tisuća knjiga, a značajan dio potječe iz vremena prije 1800. godine. Mogu se naći knjige iz područja astronomije, matematike, fizike, geodezije, klasične književnosti, beletristike te notni zapisi, astronomske i zemljopisne karte. Osobitu vrijednost imaju knjige iz 17., 18. i 19. stoljeća. Postoji i samostanski arhiv, u kojem se vidi predanost ljudi koji su generacijama radili u Blacima. Bilježili su svakodnevne poljodjelske poslove, početke cvjetanja, rasta i branja plodova te klimatske promjene. Kroz pedesetak godina bilježili su mijene dana, mjesece i godine. U arhivu se mogu naći stotine isplatnica za obavljene sezonske poslove, popisi radnika koji su sudjelovali u radovima na gradnji pristupnih putova i reguliranju voda koje su ugrožavale plodni blatački kanjon.

Semestralni projekti: od Splita do Novog Travnika

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Studenti su na početku ljetnog semestra trebali odabrati neku zbirku umjetnina, arheološki lokalitet ili "problematično" kulturno dobro. Zadatak je bio: identificirati oštećenja, prepoznati uzroke propadanja i ponuditi rješenja za sprečavanje ili usporavanje tog procesa.

Teme semestralnih projekata prezentirali su prije nekoliko tjedana, a za 15 dana svaki će od njih održati 10-minutno predavanje uz PPT-prezentaciju. Završni elaborat trebaju predati krajem lipnja; tad im se upisuje ocjena iz kolegija Preventivna konzervacija 1. Sažetke projekata objavit ću u ovom i idućem postu. Teme su raznolike: od zaštite graditeljske baštine do spašavanja ugroženih muzejskih zbirki.

- - -

Nađa Šperac: Kako prezentirati crkvicu sv. Trojice?

Moj semestralni projekt uključuje preventivnu zaštitu i primjeren(ij)u prezentaciju predromaničke crkvice sv. Trojice u Splitu. Držim da je najveći problem ovog spomenika zapuštenost njegovog okoliša te nebriga i nezainteresiranost ljudi i institucija koje bi se o njemu trebale brinuti.

Moj plan predviđa zamjenu morta u fugama (vapneni ili vapneno-akrilni mort umjesto cementa) i uklanjanje raslinja s fasade. Iako je spomenik u prošlom stoljeću obnovljen, okoliš je jako zapušten. Osim uređenja okoliša i uvođenja novih sadržaja (dječje igralište, park i sl.), smatram da je nužno urediti prilazni put crkvi te informirati građane o njenoj vrijednosti, možda postavljenjem info ploče u blizini.

Emilija Vranković: Ad basilicas pictas - zakopati da bi se spasilo

Kao semestralni rad za kolegij Preventivna konzervacija 1 izabrala sam arheološki lokalitet Ad basilicas pictas. Riječ je o značajnom antičkom, starokršćanskom i srednjovjekovnom nalazištu koje je jedan od glavnih dokaza da je na prostoru Dioklecijanove palače postojalo starije naselje. (Ako vas zanima povijest lokaliteta, pročitajte članak Lane Kekez "Ad basilicas pictas" objavljen u online časopisu In situ.)

Lokalitet je danas u lošem stanju. Iako se nalazi nadomak povijesne jezgre grada i u blizini vrlo prometne ceste, skriven je od očiju javnosti. Nalazi se u 'provaliji' između parkirališta i stambenih zgrada. S istočne strane – one koja gleda na cestu – zagrađen je drvenom oplatom.

Prilikom posljednjih arheoloških istraživanja i konzervatorskih zahvata, iznad krsnog zdenca podignuta je privremena zaštitna konstrukcija. Kako je krov oštećen, konstrukcija je izgubila svoju funkciju pa je krsni zdenac danas obrastao u korov. Lokalitet je postao odlagalište kućnog otpada, starih automobilskih guma, boca... Ne postoji info tabla ili barem natpis koji bi ljude uputio na to da se radi o vrijednom kulturno-povijesnom spomeniku.

S obzirom na sadašnje stanje, držim da bi bilo najbolje ponovno zatrpati arheološke nalaze - tako će se spriječiti njihovo daljnje uništavanje. Druga je opcija ponovno uređenje, primjerena prezentacija i redovito održavanje lokaliteta, no to iziskuje veća financijska ulaganja.

Nives Mijić: Bolje spriječiti nego liječiti!

Tema mog semestralnog projekta je preventivna zaštita oltarnih slika u crkvi sv. Frane na Rivi. Iako većina umjetnina trenutno ne pokazuje znakove starosti, zbog neprikladne rasvjete, naglih i izraženih oscilacija vlage i temperature u crkvi te paljenja svijeća na oltaru, do njih će neminovno doći. Moj zadatak je izraditi prijedlog za čuvanje svake umjetnine, odnosno dati smjernice koje će osigurati da do tih promjena dođe što kasnije. Konačno, ovo je jedan od temeljnih ciljeva preventivne konzervacije: sprječavanje i usporavanje propadanja.

Nadam se da ću uspjeti razgovarati i s pokojom časnom sestrom kako bih saznala kako čiste i čuvaju umjetnine. Valjda ću tako i kod njih, koje svakodnevno brinu za vrijedni crkveni inventar, pobuditi svijest o važnosti (primjerene!) preventivne zaštite.

Ana Šapina: SOS za travničku "Baštinu"

Za temu semestralnog projekta izabrala sam Zavičajnu zbirku "Baština", muzej smješten u selu Rankovići pored Novog Travnika. Muzej je osnovan prije osam godina i raspolaže velikim brojem arheoloških, etnografskih, umjetničkih i drugih predmeta. U muzejskoj zgradi nalaze se povijesno–arheološki, etnografski i galerijski postav, knjižnica, fototeka i improvizirani depo. Ispred muzeja je botanički vrt.

U muzeju trenutno nije zaposlena niti jedna osoba; sve poslove obavlja jedan volonter. Uvjeti u kojima se muzejski predmeti čuvaju daleko su od idealnih. Kroz zidove prodire vlaga, temperatura i relativna vlažnost jako osciliraju, osvjetljenje nije prikladno, jednako tako ni način na koji su predmeti izloženi. Muzej nije primjereno prezentiran pa gotovo da i nema posjetitelja. U lokalnoj zajednici nije razvijena svijest o njegovoj vrijednosti.

Cilj ovoga projekta je predložiti rješenja za poboljšanje uvjeta u kojima se umjetnine čuvaju te osmisliti načine prezentacije i popularizacije muzeja.

Posjet splitskoj Galeriji umjetnina (2)

PIŠU Nađa Šperac, Ana Šapina i Ivana Duvnjak
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.

Papir ubrajamo u materijale koji su jako osjetljivi na svjetlost. Izlaganje dnevnom svjetlu nepoželjno je zbog njegovog intenziteta i visokog udjela UV zračenja. Galerija umjetnina je na "dizajnerski" način riješila ovaj problem: postavljanjem zaštitnih pregrada (panela) s rupicama ispred prozora. (Rupice na panelima asociraju na logo Galerije umjetnina.) Slika desno prikazuje detalj jedne pregrade. Na lijevoj strani slike vidimo prozore koji gledaju prema dvorištu; na suprotnom su zidu izložene grafike.

Na prozorska stakla postavljeni su UV filtri, a između prozora i panela nalazi se zastor.

U izložbenom prostoru Galerije umjetnina nalazi se nekoliko ovlaživača zraka. Nagle i velike oscilacije relativne vlažnosti mogu znatno oštetiti umjetnine, stoga su uređaji za regulaciju relativne vlažnosti od velike važnosti za muzejske zbirke. Ovlaživači zraka su programirani da u zraku održavaju određeni postotak relativne vlažnosti (RV ili RH). Kad se RV smanji, uređaj u zrak 'ubacuje' određenu količinu vlage, sve dok se RV u prostoriji ne 'popne' na određenu vrijednost. Niska RV (ispod 25%) uzrokuje krtost higroskopnih materijala poput kože ili papira. Visoka RV (iznad 65%) također predstavlja problem, jer pogoduje razvoju plijesni i može uzrokovati koroziju metala.

Na fotografiji vidimo klasičnu izložbenu vitrinu – uobičajeni prizor u muzejima, ali sad ćemo se pozabaviti njenom ulogom u preventivnoj konzervaciji.

Galerija umjetnina u Splitu posjeduje lijepu zbirku skulptura Branislava Deškovića. Dio skulptura nalazi se u stalnom postavu. Na lijevoj strani slike vidimo tri skulpture koje su izložene na postamentima, dok je skulptura na desnoj strani slike zaštićena staklom. Razlog zbog kojeg skulptura na desnoj strani ima "poseban tretman" nisu ni njeno stanje, ni nužnost kontrole mikroklimatskih uvjeta, već njena veličina. Druge skulpture su znatno veće, što umanjuje opasnost od krađe. Manju skulpturu treba fizički zaštititi, zato se nalazi u vitrini.

U pravilu bi se svi manji predmeti, kao i oni vrjedniji i osjetljiviji, trebali posebno izlagati u zaštićenim vitrinama. Naravno, splitska Galerija umjetnina primjenjuje i druge mjere zaštite od krađe: imaju čuvara i sustav video-nadzora.

Posjet splitskoj Galeriji umjetnina (1)

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Tina Tomšič, Emilija Vranković i Nives Mijić
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara


Krajem travnja posjetili smo splitsku Galeriju umjetnina. Restauratorica Mia Tomić provela nas je kroz restauratorsku radionicu i pokazala nam stalni postav Galerije. Studenti su upoznali još jednu restauratoricu, Eleonoru Klein. Mia i Nora govorile su im o umjetninama na kojima rade, preventivnoj zaštiti fundusa, umjetninama koje u muzej dolaze na posudbu i dr. Studenti pišu o onome što su vidjeli i naučili.

Mia Tomić sa studentima 1. godine konzervacije-restauracije

- - -

Muzejskim zbirkama prijeti opasnost od poplava, požara, potresa i drugih prirodnih nepogoda. Svaki bi muzej trebao imati plan za evakuaciju ljudi i umjetnina u slučaju katastrofe. Na slici vidimo plan evakuacije prvog kata Galerije umjetnina koji je postavljen na ulaz u prostorije sa stalnim postavom. Označen je smjer kretanja u slučaju opasnosti i prikazan najkraći put prema izlazu. Ovo će osigurati bržu evakuaciju ljudi, ali i umjetnina. Na planu je također prikazano gdje se nalaze aparati za gašenje požara te unutarnji hidranti. U slučaju opasnosti, to će omogućiti brzu reakciju i gašenje požara. Prikazana je i lokacija električne sklopke, koja se mora isključiti u slučaju opasnosti.

Mislim da bi trebalo napraviti poseban plan evakuacije umjetnina, u kojem bi bio označen redoslijed iznošenja umjetnina po vrijednosti i mobilnosti, za vrijeme opasnosti ili nakon što ona prođe. Djelatnici Galerije trebali bi biti detaljno upućeni u taj plan kako bi ga u svakom trenutku mogli primijeniti. Najvažnije je odrediti tim ljudi koji će biti zadužen za spašavanje umjetnina. Svaka osoba mora točno znati što je njen zadatak. Ako vas ova tema zanima, svakako pročitajte priručnik In the Face of Disaster. Korisne izvore naći ćete na stranici The Paleontology Portal - Collections Management i Museum SOS.

Na lijevoj strani slike vidimo kameni reljef: postavljen je uz zid i nalazi se na drvenom postamentu. S gornje strane pridržava ga metalni držač. (Držač je sidren u zid.) Zbog veličine reljefa, uspravnog položaja i male kontaktne površine s postoljem, postoji mogućnost da padne pa ga je trebalo osigurati. Između držača i reljefa nalazi se mekši materijal koji djeluje kao "jastuk".

Na desnoj strani slike vidimo skulpture na drvenim postoljima. Prve dvije izrađene su od metala i manjih su dimenzija. Ako i padnu, za pretpostaviti je da se neće previše oštetiti. Bista u pozadini ima mali postament pa bi je, iako je velika i teška, trebalo dodatno osigurati.

Zgrada u kojoj se danas nalazi Galerija umjetnina nekoć je bila bolnica. Prije preseljenja zbirke u novi prostor, građevinu je trebalo prilagoditi potrebama muzejske institucije. Stalni postav nalazi se na prvom katu. Zidovi koji gledaju prema unutrašnjem dvorištu rastvoreni su velikim prozorima. Kako bi se smanjila količina svjetlosti u prostoru, ispred prozora su postavljene pregrade/paravani koji svjetlost propuštaju kroz uske procijepe (slika s lijeve strane). Ovo je napravljeno radi uštede energije (potrebno je manje umjetne rasvjete). Na prozorska stakla postavljeni su UV filtri.

Na prozore na pročelju zgrade postavljeni su drveni kapci (slika s desne strane). U nekim su prostorijama prozori zagrađeni drvenim pregradama na koje su postavljene slike. Tako su povećane i površine za izlaganje.

Beč i preventivna konzervacija (2)

Poleđinska zaštita za sliku na drvu

U restauratorskoj radionici Umjetničko-povijesnog muzeja u Beču (Kunsthistorisches Museum Wien) imali smo priliku vidjeti sliku na drvu – rad njemačkog renesansnog slikara Lucasa Cranacha – koja je s lica i poleđine zaštićena staklom. Poleđina slike hermetički je zatvorena. Zaštitno staklo ne naslanja se na drveni nositelj, već je od njega odvojeno distancerima. Mikroklimatski uvjeti (temperatura i relativna vlažnost) unutar zračne 'komore' idealni su. Ovakva je zaštita gotovo nevidljiva, što je važno, jer se slika vraća u izložbeni prostor. Između ukrasnog okvira i slike postavljeno je nereflektirajuće staklo koje pruža fizičku zaštitu i zaštitu od UV zračenja.

(Ana Šapina)

Mreža protiv golubova na zapadnom portalu katedrale sv. Stjepana (Stephansdom) u Beču

Katedrala je sagrađena od vapnenačkog kamena. Naučili smo da je ptičiji izmet, pogotovo onaj golubova, jako bogat kiselinama, a kiseline oštećuju kamen. Kako se katedrala nalazi na glavnom trgu i u pješačkoj zoni (dakle, nema automobila), možemo pretpostaviti da su golubovi veliki izvor problema. Kako bi stali u kraj štetočinama, konzervatori-restauratori su ovaj put izbjegli agresivne metalne bodlje i žice pod naponom struje. Zbog uvučenog položaja portala odlučili su se za po meni bolje rješenje: mrežu protiv golubova. Smatram da je mreža zahvalno rješenje, jer ne dodiruje površinu kamena, estetski je prihvatljiva (gotovo da se ne primijeti), a ni pticama ne šteti, za razliku od bodlji (šiljaka).

Katedrala sv. Stjepana trenutno se nalazi 'pod opsadom' konzervatora-restauratora. Zahvati na zidnom plaštu (čišćenje i konzervacija) izvode se dio po dio pa su tretirani dijelovi vidljivi.

(Ivana Duvnjak)

Beč i preventivna konzervacija (1)

Brucoši su početkom travnja posjetili Beč. Što su tamo radili, pročitajte u članku "Brucoši istražuju Beč: obilazak muzeja i restauratorskih radionica". U ovom i sljedećem postu donosimo nekoliko fotografija iz restauratorskih radionica i muzeja koje su posjetili. Tema je, očekivano, preventivna konzervacija. :)

. . .

Donji dio svadbene haljine kraljice Elizabete (Sissy) , Muzej kočija (Wagenburg) u Beču

S obzirom na osjetljivost materijala i nepovoljne uvjete u izložbenom prostoru (prizemna prostorija bez grijanja; zimi ima velikih problema s vlagom), donji dio svadbene haljine kraljice Elizabete čuva se u specijalnoj vitrini od pleksiglasa. U donjem dijelu konstrukcije nalazi se ladica sa silica gelom. Ovaj materijal ima svojstvo primanja i otpuštanja vlage pa se koristi za reguliranje relativne vlažnosti. (Osobito je značajno to što sprječava kondenzaciju vlage pri nižim temperaturama.) Za reguliranje relativne vlažnosti u vitrini restauratori koriste 1 kg silica gela po metru kubnom zraka, a materijal mijenjaju dva puta godišnje. Otkrili su nam da je vitrina vrlo teška (možda čak i tonu, no ne bih se zaklela :), ali nije pričvršćena za pod, što znači da se prema potrebi može prenositi s jednog mjesta na drugo. Vitrina košta 15 tisuća eura i izrađena je u Njemačkoj.

(Anja Mihotović)

Suzbijanje drvne crvotočine u parketu zagrijavanjem, Muzej kočija (Wagenburg) u Beču

Jedan od najljepših izložaka u bečkom Muzeju kočija zasigurno je carska kočija koja se koristila samo na krunidbama i vjenčanjima. U dijelu muzeja u kojemu je izložena, za vrijeme našeg posjeta obavljala se dezinsekcija parketa zagrijavanjem (toplinska metoda). Na pod je postavljena neka vrsta termo-deka koje podižu temperaturu do 55-60 °C. Materijal se postupno zagrijava do temperature pri kojoj ugibaju svi biološki organizmi pa tako i drvni insekti.

Ovaj se muzej već neko vrijeme bori protiv crvotočine u parketu, a do sada su iskušali nekoliko različitih metoda. Kako bi se utvrdila prisutnost insekata te odredila njihova vrsta i broj, unutar kočija i na drugim mjestima u muzeju postavljene su feromonske klopke. Feromoni privlače insekte koji se zalijepe u klopku. Feromonske klopke nisu metoda suzbijanja insekata, već njihove detekcije!

(Emilija Vranković)

Depo Muzeja kočija

Veliki dio zbirke dvorskih kočija i saonica nalazi se u muzejskom depou. Drvo od kojega su kočije napravljene podložno je napadu insekata, jednako tako i tapecirani interijeri. (Tkaninu napadaju moljci.) Kako bi se utvrdila prisutnost insekata, na svakoj se kočiji nalazi jedna ili više feromonskih klopki. Klopke neće spriječiti pojavu insekata niti služe za njihovo suzbijanje, već pomažu detektirati prisutnost nametnika.

Kako bi se zaštitio od prašine, svaki predmet u depou prekriven je pamučnom tkaninom. Osvjetljenje je prigušeno, a električna rasvjeta se pali samo kada netko uđe u prostoriju.

(Daniel Grgić)

Model zaštitnog stakla za vitraje

Detalj iz restauratorske radionice za vitraje Saveznog zavoda za zaštitu spomenika (Bundesdenkmalamt) u Beču: izotermno staklo postavljeno ispred vitraja. Ovo je jedna od uobičajenih metoda zaštite starog stakla od atmosferskog oštećenja. Vitraj više ne služi kao 'brana' od vanjskih utjecaja, već tu ulogu preuzima drugo staklo. Tako se zaustavljaju ciklusi kondenzacije vode na osjetljivom starom staklu, a nema više ni doticaja s onečišćivačima u zraku. Kako je novo staklo udaljeno od vitraja, osigurava se ventilacija (strujanje zraka). Metoda je reverzibilna. Arhitekti-konzervatori zamjeraju joj jedino to što utječe na izgled građevine.

U radionici su nam pokazali restaurirani gotički vitraj. Soli koje su se na njega istaložile uklonjene su mehnanički (skalpelom). Za čišćenje nisu korištene kemikalije, samo pamučni tamponi navlaženi vodom.

(Tina Tomšič)

Nastavak priče o stradavanju baštine u prirodnim katastrofama i oružanim sukobima

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Daniel Grgić, Emilija Vranković i Nađa Šperac
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara


U novom postu pročitajte kako su talibani 2001. godine uništili kipove Buda u Afganistanu (Daniel Grgić), kakva opasnost prijeti libijskoj kulturnoj baštini (Emilija Vranković) te kako možemo zaštititi spomenike u slučaju potresa (Nađa Šperac). Više o zaštiti umjetnina od potresa doznajte u članku "Base Isolation Technologies for Seismic Protection of Museum Artifacts".

Kao što znate, Japan je 11. ožujka pogodio snažan potres, a nakon toga i razorni tsunami. Do sada su prijavljene štete na gotovo četiri stotine kulturnih dobara.

- - -

Bude iz Bamiyana, Afganistan: nekoć i sad (izvor)

Bude iz Bamiyana u Afganistanu potječu iz 6. stoljeća. Riječ je o dvjema skulpturama isklesanim u živoj stijeni. Jedna je bila visoka 55 metara (Salsal), a druga 37 (Shamama). Treba spomenuti da su ovo bile najveće skulpture toga tipa. U stijeni je prvo 'grubo' isklesan oblik Bude; nakon toga je i premazan žbukom od zemlje kako bi se izveli detalji.

U ožujku 2001. godine talibanski zapovjednik Abdul Wahed naredio je da se kipovi unište: dinamitom, tenkovima, protu-zračnim oružjem, raketama. Generalni direktor UNESCO-a nazvao je ovo "zločinom protiv kulture". Talibani su tvrdili da "Bude krše islamsku zabranu prikazivanja svetačkih likova te da predstavljaju lažne idole koje treba uništiti kako ih se ne bi obožavalo (...)". Pročitajte više o ovome u članku "The Destruction of the Statues in Bamiyan".

Arheološki lokalitet Leptis Magna, Libija (izvor)

"Libija: kulturna baština u opasnosti" naslov je članka koji je sredinom ožujka objavljen na portalu TourExpi. Arheolozi koji su radili na lokalitetima upisanim na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine (Leptis Magna, Sabratha, Cyrene, Tadrart Acacus, Ghadames) evakuirani su. UNESCO je pozvao libijske snage te snage zemalja uključenih u vojnu akciju u Libiji da provedu zonu zabrane leta nad zaštićenim lokalitetima i spriječe vojne operacije u tim područjima. Osam od deset zemalja koje sudjeluju u vojnim intervencijama u Libiji potpisalo je Hašku konvenciju zaštite kulturnog vlasništa u slučaju oružanog napada pa se očekuje da će poštivati uvjete. Povjesničari i arheolozi nemaju drugog izbora nego čekati i nadati se da će libijska baština ostati netaknuta. Preporuka za sve koje zanima libijska baština: članak "Libya's 'extraordinary' archaeology under threat".

"Prije nego se opet... dogodi nezamislivo"

Povodom tragičnog potresa u Japanu pronašla sam tekst na internetu koji govori o čuvanju kulturnih dobra u takvim situacijama. Međunarodni okrugli stol i rasprava o zaštiti muzejskih zbirki i drugih spomenika kulture od posljedica potresa održao se u tokijskom Nacionalnom muzeju u sklopu projekta "Rasprava za novo stoljeće" ("Dialogues for the New Century") koji je pokrenuo Međunarodni institut za restauriranje (International Institute for Conservation, IIC). Namjera ovih rasprava je potaknuti istraživanje suvremenih tema i njihovu povezanost sa zaštitom kulturne baštine.

Tema tokijskog skupa bila je "ublažavanje ranjivosti, umanjivanje rizika koje je izložena baština, bilo da se radi o zbirkama, arhivima, spomenicima ili građevinama koje se nalaze na područjima izražene sezmičke aktivnosti". Vrijedno je spomenuti da se u Tokiju dešava oko 10% ukupnog broja svjetskih potresa.

Dosta se govori o zaštiti ljudskih života i osiguravanju osnovnih ljudskih potreba u slučaju potresa, no učinkovita zaštita kulturne baštine daleko zaostaje. Štoviše, većina stručnjaka iz područja zaštite spomenika slabo je ili nikako informirana o načinu zaštite kulturne baštine od potresa. Postoje neke jeftine, lako primjenjive i vrlo učinkovite metode koje mogu pomoći da se izbjegnu mogle velike štete i gubitci materijala. Jerry Podany, ravnatelj IIC-a i moderator skupa, izdvojio je neke od njih:

1. Sigurnosne pločice koje učvršćuju bazu odgovarajućom količinom voska ispod nje

2. Snižavanje težišta predmeta tako da se unutar njega stavi neki teret, primjerice vrećice s pijeskom ili olovnim zrnima

3. "Obrisno" učvršćivanje od čvršćeg spužvastog materijala, koje prati formu u šupljini baze predmeta, ili vezivanje predmeta za postolje trakama

4. Izrada stabilnog namještaja za izlaganje i čuvanje predmeta

5. Ispravno skladištenje (postavljanje različitih materijala za oblaganje između predmeta, dodavanje ogradica ili postavljanje zaštitnih mreža na otvorene police, fiksiranje ormarića i polica na zidove i podove...)

Sa zakašnjenjem

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Ana Šapina i Daniel Grgić
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara


Sjećate li se našeg prvog blog-zadatka? Studenti su trebali pretražiti rubriku "Preporuke za surfere" na forumu časopisa In situ, izdvojiti dva zanimljiva linka i napisati nekoliko rečenica o njima. Pogledajmo što kažu Ana Šapina i Daniel Grgić.

- - -

BOYER, Marion; Jean Michel TERRIER, "Thangka Restoration and Conservation", asianart.com

Elektronički časopis asianart.com donosi zanimljivi članak o konzervaciji i restauraciji jedne thangke. Thangke su tibetanske sakralne slike za koje je najkarakterističnije to da su oslikane s obje strane. Kao i većina japanskih i kineskih djela, thangke su često smotane u svitak. Zbog svega navedenog, njihovo je konzerviranje i restauriranje vrlo je zahtjevan posao.

Veliki je broj thangki oštećen u "kulturnoj revoluciji" koji Kinezi posljednjih 50 godina provode na Tibetu. (Pokušali su zatrti svaki trag tibetanske kulture; koliko im je to pošlo za rukom, pogledajte ovdje.) Slike su pretrpjele mehanička oštećenja ili su na drugi način izmijenjene. U članku je dan sažeti pregled konzervatorsko-restauratorskih zahvata koji su u prošlosti rađeni na thangkama. Detaljno je opisana nova metoda konzervacije i restauracije ovih specifičnih umjetnina.

SLUSSER, Mary Shepherd, "Conservation and Digitisation of Rolled Palm Leaf Manuscripts in Nepal", asianart.com

U članku se opisuje projekt konzervacije i digitalizacije 400 rukopisa na 'rolanim' palminim listovima sa glinenim pečatima iz Asa Arhiva u Nepalu. To je javna knjižnica s najvećom zbirkom rukopisa na palminim listovima u Nepalu i jedna od rijetkih ustanova koja je digitalizirala cijelu svoju zbirku. Izuzetak su bili rukopisi na paliminim listovima koji se nisu mogli ni rastvoriti bez oštećivanja; zato je njhova digitalizacija bila posljednja na redu.

Odjel za restauraciju papira Centra Harry Ransom (Sveučilište u Austin-u, Teksas)

Radionica za konzervaciju papira odgovorna je za sigurnu pohranu, čuvanje i konzervaciju zbirke starih rukopisa, grafika, crteža, plakata i drugih radova na papiru. Uz to, restauratori za papir istražuju tehnologiju i povijest materijala (medija i nositelja/podloge), literarne i umjetničke postupke i metode te konzervatorsko-restauratorske postupke. Njihova dosadašnja istraživanja uključuju povijest proizvodnje tinte, utvrđivanje stabilnosti komercijalno dostupne tinte, način proizvodnje olovaka i Japan papira, alkalizaciju papira i dr.

GRISSOM, Carol A.; Ronald S. HARVEY, "The Conservation of American War Memorials Made of Zinc", Journal of the American Institute for Conservation, vol 42, br. 1, 2003., str. 21- 38

U uvodnom dijelu članka opisuje se porijeklo skulptura, navode imena proizvođača i umjetnika koji su ih modelirali. Riječ je o kipovima časnika i vojnika koji su služili u američkom građanskom ratu u 19. st. U poglavlju posvećenom njihovoj proizvodnji predstavljaju se radionice i ljevaonice koje su u Njemačkoj početkom 19. stoljeća izrađivale kipove od cinka. Spominju se vrste legura iz toga perioda. Poglavlje o propadanju opisuje uzroke oštećenja spomenika, dok se u poglavlju o konzervatorsko-restauratorskoj obradi opisuju metode i materijali za sanaciju pukotina, lomova i deformacija, podupiranje skulptura te uklanjanje produkata korozije. Na kraju članka, autori upozoravaju na štetnu praksu zapunjavanja skulptura betonom.

Još malo o stradavanju kulturne baštine u Egiptu

PIŠE Tina Tomšič
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


U članku "Lopovi iskoristili političku situaciju za krađu umjetnina iz Egipatskog muzeja" objavljenom na portalu novilist.hr navodi se da je tijekom prosvjeda i nereda u Egiptu opljačkan Muzej egipatskih starina u Kairu. Iz muzeja su ukradeni brojni vrijedni izlošci, među njima i statua Tutankamona od pozlaćenog drva iz razdoblja Osamnaeste dinastije, statua faraona Ehnatona, statua kraljice Nefertiti, poprsje princeze iz Amarne, manji kip pisara iz Amarne i brojni drugi. Neki od ovih predmeta pronađeni su i vraćeni u muzej.

Reuters

Ista je sudbina prijetila i Aleksandrijskoj knjižnici, ali su se mladi stanovnici Kaira, osoblje knjižnice i prosvjednici organizirali u skupine te danonoćno čuvali zgradu. Smatram da mogu dati primjer drugima, jer su na ovaj način pokazali koliko je važno očuvanje nacionalne kulturne baštine.

Spašavanje umjetnina u Drugom svjetskom ratu

PIŠE Ana Šapina


Očaravajuća priča o Rose Valland, kustosici u galeriji Jeu de Paume u Louvreu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Godine 1940. nacisti su zauzeli Louvre, a Jeu de Paume su koristili za pohranu neprocjenjivih umjetnina oduzetih iz drugih francuskih muzeja ili privatnih zbirki. Nacisti su ostavili Rose u Jeu de Paumeu da katalogizira ukradene umjetnine, no nisu znali da ona razumije njemački. Danju, dok je mirno radila svoj posao, Rose bi prisluškivala razgovore Nijemaca o krađi predmeta, a navečer bi po sjećanju te podatke zapisivala u svoj dnevnik. Nacisti su svaki ukradeni predmet fotografirali i dokumentirali. Rose je i to iskoristila; na kraju radnog vremena krišom bi uzimala negative fotografija, tijekom noći sama izrađivala pozitive, a negative bi sljedeći dan neopaženo vratila. Na temelju njenih zabilješki i fotografija veliki broj ukradenih predmeta nakon rata je vraćen vlasnicima.

Slika preuzeta sa stranice Židovskog muzeja u Berlinu

Rose je učinila i puno više od toga! Pred sam kraj rata, nacisti su odlučili evakuirati (transportirati) ukradene predmete u Njemačku. Rose je o svemu obavijestila francuske vlasti pa im to nije pošlo za rukom.

Sve ovo opisano je u njenim bilješkama koje su publicirane pod nazivom Sur le front de l'art. Inspiriran Roseinim herojskim pothvatom, 1964. godine snimljen je igrani film The Train. Svima bih preporučila da pogledaju dokumentarni film o nacističkoj krađi umjetnina The Rape of Europa. (Pogledajte trailer.)

Pročitajte članak "Rose Valland: Art Spy of the French Resistance" i bilješku na Wikipediji. Za one željne pokretne slike tu je i kratki video "The Greatest Heroine of World War II".

Ratovi i prirodne katastrofe

Nakon tridesetogodišnje vladavine, u veljači je s vlasti odstupio egipatski predsjednik Hosni Mubarak. U protuvladinim demonstracijama na meti se našao i Egipatski muzej u Kairu. Japan je u ožujku pogodio najjači potres u povijesti; razorni tsunami odnio je brojne živote i nanio veliku materijalnu štetu. U Libiji se trenutno vodi rat, a bogatoj arheološkoj baštini ove zemlje prijeti velika opasnost.

Naše posljednje predavanje bilo je posvećeno temi zaštite kulturne baštine u oružanim sukobima i prirodnim katastrofama. (Zgodno je spomenuti da je sredinom ožujka u Klovićevim dvorima otvorena izložbe "Pompeji - život u sjeni Vezuva"; kao što znamo, Pompeji su uništeni vulkanskom erupcijom 79. godine.) Knjižnica Umjetničke akademije ne raspolaže literaturom iz ovog područja. Srećom, neki su materijali dostupni na internetu; jedan broj GCI Newsletter-a posvećen je ovoj temi. (Svakako pročitajte članak "Cultural Property at War: Protecting Heritage during Armed Conflict".)

Studenti su imali zadatak pretražiti izvore na internetu i pronaći 'svježe' primjere ugrožene, oštećene ili uništene baštine. Svoje mi je materijale prva poslala Ivana Duvnjak. (Bravo, Ivana!) Nakon nje mi se javila Nives Mijić.

. . .

Egipatski Muzej u Kairu: Kraljevske mumije netaknute, blago kralja Tutankamona bit će restaurirano

Tjekom protuvladinih prosvjeda i uličnih nereda u Egiptu vandaliziran je Muzej u Kairu u kojemu se čuvaju vrijedni ostaci velikih vladara te moćne civilizacije. Brojne su pretpostavke o tome kako je do toga došlo. Odlučila sam ostaviti nagađanja po strani i podijeliti sa čitateljima našeg bloga ovaj zanimljivi link. Dobre vijesti: mumije kraljevske obitelji su netaknute, a sedamdesetak oštećenih predmeta bit će restaurirano. Našla sam i jedan prikladan video; snimka prikazuje neke od najvažnijih izložaka Egipatskog muzeja u Kairu.

(Ivana D.)

. . .

Amerikanci krivi za uništavanje babilonskog blaga?

Jedna stara vijest sa portala Minber.ba: "Američke trupe uništile arheološko blago Babilona". U članku se navodi da su u iračkom gradu Babilonu, jednoj od kolijevki ljudske civilizacije, američke snage uništile vrijedne arheološke ostatke prilikom izgradnje vojne baze. Nadalje, dok je grad bio pod njihovom kontrolom pokradeni su i uništeni Hamurabijev i Nabukodonosorov muzej, Babilonska biblioteka i druge kulturne ustanove... Babilon je jedan od najvećih arheoloških lokaliteta na svijetu.

Japanci još ne prijavljuju štete

Global Heritage Fund (GHF) je neprofitna organizacija koja se bavi zaštitom, očuvanjem i održavanjem najznačajnijih i najugroženijih lokaliteta u zemljama u razvoju. Na njihovoj sam stranici pronašla članak "Damaged Zuigan-ji Temple Shelters Earthquake and Tsunami Survivors" koji govori o stanju vrijednog japanskog budističkog hrama poslije razornog potresa i tsunamija. (Slika ispod prikazuje građevinu prije potresa.) U hramu se nalazilo preko 100 vrijednih predmeta - svi su uništeni.

Japanci gotovo da i ne prijavljuju materijalne štete na kulturnoj baštini; na prvom im je mjestu spašavanje ljudskih života. Ovaj članak je vjerojatno pronašao put u svijet samo zato što su u hramu trenutno utočište pronašli brojni Japanci.

(Nives M.)

Najnovije ime

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Nađa Šperac i Tina Tomšič
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara


Cijeli jedan dan blog se zvao "Bez blica, molim!"; onda je došlo novo predavanje iz kolegija Preventivna konzervacija 1 i studenti su predložili da blog preimenujemo u "CSI - Conservation Students' Investigation". Prijedlog je prihvaćen.

U nastavku teksta pročitajte preporuke za web-surfere. Autorice su Nađa Šperac i Tina Tomšič.

- - -

e-conservatin magazine

Besplatni elektronički časopis na engleskom jeziku. e-conservation magazine donosi stručne i znanstvene članke, a obuhvaća teme iz područja konzervacije i restauracije, od preventivne zaštite do primjene najnovijih restauratorskih materijala i tehnika. Časopis izlazi dvomjesečno, do sada je objavljeno 18 brojeva, a posljednji je 'izašao' u veljači. Može se pregledavati online ili preuzeti u pdf formatu.

"U laboratoriju stvoreno novo torinsko platno", tportal.hr (rubrika Kultura)

Zanimljiv članak o "pothvatu" jednog profesora organske kemije sa Sveučilišta u Paviji.

Luigi Garlaschelli dokazao je kako se jednostavnim kemijskim procesom može postići efekt koji se vidi na čuvenom torinskom platnu. Koristio je isključivo metode i materijale koji su bili dostupni u srednjem vijeku. Primjenom C-14 tehnike znanstvenici su već ranije utvrdili da torinsko platno datira između 1260. i 1390. godine.

Animation Art Conservation

Ovaj link preporučam svima koje zanima konzervacija i restauracija animiranog filma. Stranica se bavi očuvanjem umjetnosti klasične animacije te etičkim principima njene restauracije. Želite li doznati nešto o restauraciji originalnih bojanih slojeva, lijepljenju i poravnavanju već obojanog papira, rekonstrukciji dijelova koji nedostaju i drugim zahvatima - ovo je pravo mjesto za vas. Tekst prate slike konzervatorsko-restauratorskih zahvata.

Zanimljiv je podatak da su klijenti Animation Art Conservation-a su najpoznatiji tvorci animiranog filma: Walt Disney Company, Warner Bros., Hanna-Barbera, United Productions of American i drugi.

MATERO, Frank G.; GUSTINE, Andrew, "Bibliography of Architectural Terracotta", Graduate School of Fine Arts - University of Pennsylvania, siječanj 2001.

Ako vas zanima terakota, bacite pogled na "Bibliography of Architectural Terracotta" - ovdje su navedene sve publikacije o izradi, oblikovanju, glazurama i ugradnji terakote; građevinama ukrašenim terakotom; očuvanju, konzervaciji i restauraciji ovog materijala. Uz svaku bibliografsku jedinicu navedeno je ime autora i naziv publikacije, ponegdje i sažetak.

Promjena imena i dvije preporuke

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, v. as.


Nakon samo jednog dana, mijenjamo ime bloga. Od danas se zove "Bez blica, molim". :)

Emilija Vranković mi je u ranim jutarnjim satima poslala svoje preporuke za web-surfere. Na forumu časopisa In situ pronašla je dva zanimljiva teksta o bjelokosti i perju.

- - -

"Identification and regulation of a precious material", Smithsonian National Museum of African Art

Znate li kako razlikovati bjelokost? Ova publikacija u PDF formatu nudi zanimljiv opis bjelokosti, njezine obrade i upotrebe kroz povijest. Tekst je vrlo poučan, a prate ga lijepe slike predmeta izrađenih od bjelokosti.

Interesantan je podatak da se bjelokost može dobiti i od drugih životinja - ne samo od slonova. Najcjenjenija je slonova bjelokost, dok se druge koriste kao zamjene. Određene tehnike, primjerice infracrvena svjetlost, omogućuju određivanje različitih vrsta bjelokosti. Svaka vrsta ima različiti uzorak na površini. Treba razlikovati bjelokost različitih životinja, primjerice kitova ubojica, nilskih konja... ili nekih nadomjestaka poput plastike, kosti, školjaka, rogova i drugih kombinacija.

HUDON, Jocelyn, "Considerations in the conservation of feathers and hair, particulary their pigments"

Tema preventivne konzervacije perja svidjela mi se jer nije uobičajena. U članku se govori o perju i gdje se sve stavljalo; od šešira i satova do pelerina i naušnica. Izneseni su podaci o strukturi i građi perja, vrstama perja, čak i pigmentima i njihovoj koloraciji. Govori se o čimbenicima potrebnim za "razvoj" određene boje, prirodnim pigmentima u ptičjem perju, uzrocima propadanja i raznim parazitima koji se u njemu nastanjuju. Također se govori o utjecaju svjetla na perje te metodama i rezultatima istraživanja.