Papir, olovka, žilet, celofan, marker

PIŠE Ana Šapina
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.

Vlado Martek, Elementarni procesi u poeziji (1978.-1979.)

Olovka, papir, folija, kombinirana tehnika

Rad Elementarni procesi u poeziji uključuje četiri lista papira formata A4, tri grafitne olovke i žilet. Papiri su postavljeni vertikalno. Na prvom je olovkom napisano: "SADRŽAJ POEZIJE ZAMJENJUJEM NAPUŠTANJEM PJESME, PJESNIKA, POEZIJE". Drugi papir je vertikalnom crtom podijeljen na dva dijela. Na lijevoj polovini u zaglavlju stoji natpis "PJESNIK", a na desnoj "PJESMA". Na lijevoj polovini je drugi, manji papir (blokić?), a na njemu nenašiljena grafitna olovka. Treći rad iz ovoga ciklusa je list papira na kojemu je devet puta ispisano "ovo nije san", svaki put u novom retku. Na papir je dijagonalno položena drvena, zidarska olovka. Četvrti rad je list papira iz kojega je izrezan kvadratić na kojemu je rukom ispisana riječ 'metafora'. Na papiru se nalaze žilet i drvena olovka.

Radovi su zaštićeni staklom koje je od površine odvojeno distancerima. Po svemu sudeći, radi se 'običnom' pa bi ga trebalo zamijeniti nereflektirajućim staklom koje filtrira UV zračenje.

Radovi datiraju iz 1978. i 1979. godine. Vjerojatno se nisu primjereno čuvali, zato je papir jepožutio. Podsjetimo, papir je higroskopan materijal koji treba čuvati u primjerenim mikroklimatskim uvjetima: temperatura od 20 °C i relativna vlažnost između 50 i 65%. Osvjetljenje ne bi smjelo biti jače od 50 luxa.

Papire bi trebalo pohraniti odvojeno od olovki i žileta. Druga je mogućnost da se izradi kutija s pregradama u kojoj će se čuvati svi materijali. Prije pohrane, djelo bi trebalo fotografirati ili na neki drugi drugi način dokumentirati raspored elemenata, kako bi se prilikom sljedećeg izlaganja svi dijelovi postavili na pravo mjesto.

Restauratori koji budu radili na ovim radovima morat će voditi brigu o simbolici djela pa bi autora trebalo pitati mijenja li se njegovo značanje ako se, primjerice, olovke ili žilet zamijene novima.

Vlado Martek, Ima istine u autorskim knjigama (2007.)

Celofan, marker

Na svakom od pet vodoravno postavljenih listova celofana crnim je markerom ispisana jedna riječ. Zajedno tvore natpis: „IMA ISTINE U AUTORSKIM KNJIGAMA“. Listovi su A4 formata. Duž lijevog ruba spojeni su metalnim spajalicama. Kako je rad nastao prije nekoliko godina, u dobrom je stanju očuvanosti.

Kao derivat celuloze, celofan je jako higroskopan; zbog ovoga na nekim celofanima postoje zaštitni premazi polimernim lakovima. Osim što smanjuju higroskopnost, lakovi mijenjaju još neka svojstva celofana, poput nepropusnosti vodene pare i mogućnost spajanja zavarivanjem. Trebalo bi ispitati postoji li na ovim celofanima zaštitni sloj, jer to određuje uvjete u kojima bi trebali čuvati. (Više o celofanima pročitajte ovdje.)

Celofan, zbog svoga sastava, propada slično kao i papir pa bi se trebao čuvati u sljedećim uvjetima: 50-65% relativne vlažnosti, temperatura 20 °C.

Martek u MKC-u

PIŠU Nives Mijić i Tina Tomšič
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.

Vlado Martek, Poezija u akciji (2010.)

Papir, tekstil, drvo, staklo

Kako prepoznati, razumjeti i usporiti propadanje djela suvremene umjetnosti? Do prije nekoliko tjedana nisam o tome razmišljala. Pitanje mi je zanimljivo jer je kod takvih eksponata često važna interakcija s posjetiteljem. Tema izložbe koju smo posjetili u MKC-u je knjiga, a neke od izloženih predmeta posjetitelji su mogli uzeti u ruke, listati, proučavati... Na predavanjima iz kolegija Preventivna konzervacija 1 dosta smo slušali o propisnom rukovanju umjetničkim predmetima – kako pomiriti te dvije stvari? Teško da možemo natjerati posjetitelje da navuku pamučne rukavice i pažljivo diraju eksponate.

Kao predmet studije odabrala sam rad postkonceptualnog umjetnika Vlade Marteka naslovljen Poezija u akciji. Umjetnik je pod staklo uokvirio osam zbirki poezije. Knjižice su raspoređene u dva reda, a preko njih su samoljepljivom trakom pričvršćene ženske gaćice. Poleđinu 'slike' tvori tanka drvena ploča, vjerojatno stari rad istog umjetnika. Ploča je oslikana bijelom i zlatnom bojom. U gornjem dijelu crnom su bojom ispisana slova. Ukrasni okvir načinjen od četiri jednostavne drvene letvice.

Rad bi trebalo pohraniti u tamnom, čistom prostoru uz konstantnu relativnu vlažnost (50 - 65 %) i temperaturu (15-22° C), jer su papir, tekstil i samoljepiva traka vrlo osjetljivi na svjetlost i oscilacije relativne vlažnosti. Zbog osjetljivosti papira i tekstila na svjetlo, predložila bih zamjenu postojećeg stakla nekim koje apsorbira, odnosno filtrira UV zračenje. Osvjetljenje pri izlaganju trebalo bi biti muzejsko (rasvjetna tijela koja ne emitiraju IC i UV- zračenje) i ne bi smjelo biti jače od 50-100 luxa. Predmet ne bi trebalo izlagati dnevnom, tj. sunčevom svjetlu, a ako nema drugog izbora, na prozore treba postaviti UV- filtre i zavjese ili rebrenice. Posjetiteljima koji se koriste fotoaparatom treba zabraniti upotrebu bljeskalice. Trebalo bi ispitati osjetljivost oslika na dasci koja tvori poleđinu Maretkove 'slike'. Kako predloženi uvjeti za izlaganje i skladištenje odgovaraju najosjetljivijim materijalima, držim da će biti podesni i za ovaj oslik.

Za pravilan pristup konzervaciji i restauraciji ovakve umjetnine jako je važan umjetnikov doživljaj vlastitog djela. Da sam u prilici, kroz razgovor bih pokušala doznati kako je djelo nastalo. Umjetnika bih pitala o stvaralačkom procesu; kako bira i kombinira materijale, kada smatra da su njegovi radovi završeni? Koje je sve materijale upotrijebio u ovom radu? Kojim je bojama oslikana daska? Kako je zalijepio gaćice? Zanimalo bi me imaju li odabrani materijali neko značenje? Zašto je odabrao baš te knjige? Imaju li boje njihovih korica i ženskih gaćica simbolično značenje? Ako tekstil degradira, mogu li se gaćice zamijeniti istim ili sličnim modelom ili treba restaurirati izvorni materijal? Treba li knjige restaurirati ako se oštete? Koliko je važno da stranice knjiga budu neoštećene, ili je li dovoljno da su korice očuvane? Je li izvorno značenje djela izmijenjeno oštećenjima, ili se poruka i dalje prenosi unatoč propadanju? Koja je ideja djela i koliko je važno značenje korištenih materijala u odnosu na poruku?

Vlado Martek, Poetski objekt (?)

Papir, glina

Očuvanje, restauracija i izlaganje djela suvremene umjetnosti iziskuju potpuno novi pristup. Koriste se novi materijali; neke od njih teško je sačuvati, a za neke se još ne zna kako će se starenjem ponašati. Zato su konzervatori-restauratori suočeni s velikim izazovima. Analizirala sam jedan "poetski objekt" Vlade Marteka, knjigu Michaela Mansfelda Ne budi ničiji podanik kojoj su dva kuta 'zapečaćena' glinom tako da se ne može otvoriti. (Nismo sigurni kako se rad zove, a ako vas zanimaju Martekovi 'kiparski' radovi, pročitajte što umjetnik o njima kaže.) Rad je bio izložen na drvenoj zidnoj polici, a do njega je bila još jedna knjiga. Iako nije isključeno da se radi o jednom radu, ja sam obradila samo Mansfeldovu knjigu.

Papir je osjetljiviji materijal od gline, pa bi se okolišni uvjeti u izložbenom prostoru ili prostoru za pohranu trebali njemu prilagoditi. Osjetljiv je na svjetlo, neprikladnu relativnu vlažnost i temperaturu. Temperatura u izložbenom prostoru trebala bi biti oko 22°C, a relativna vlažnost između 50 i 65%. Naravno, važno je izbjegavati nagle i velike oscilacije temperature i RV. Rasvjetna tijela ne bi smjela emitirati UV zračenje. Htjela sam predložiti da se predmet stavi u vitrinu, no prvo bi trebalo pitati umjetnika (ili kustosa) je li polica sastavni dio rada, je li predviđeno da ljudi uzimaju predmet u ruke i sl.

Djelo bi trebalo pohraniti umotano u beskiselinsku foliju i položeno u kutiju od beskiselinskog kartona. U prostoru za pohranu također treba paziti da mikroklimatski uvjeti budu stabilni i primjereni. Kutiju bi trebalo držati na mračnom mjestu.

Razgovor s umjetnikom pomogao bi nam da što bolje i kvalitetnije konzerviramo i/ili restauriramo njegovo djelo, što je jedno od osnovnih načela konzervacije suvremene umjetnosti. U razgovoru s umjetnikom pokušala bih doznati kako je djelo nastalo te koju ideju prenosi. Zanimalo bi me od kojih je materijala napravljeno: jesu li to samo papir (knjiga) i glina ili je glina pričvršćena nekim drugim materijalom? Ima li glina simboličko značenje? Zašto je odabrao baš tu knjigu? Ako se knjiga jako ošteti, treba li je restaurirati ili se može zamijeniti istom knjigom?

Kad sam na izložbi uzela predmet u ruke, primijetila sam da se na stražnjoj strani odlomio komadić gline. Umjetnika bih pitala treba li se nedostajući komad nadomjestiti, ili je proces propadanja, odnosno oštećivanja, dio poruke koju djelo prenosi? (Treba ispitati kako umjetnik doživljava starenje i propadanje materijala, utječe li to na poruku njegovog djela te, konačno, je li mu važnija autentičnost materijala ili poruke?) Ako predloži restauraciju, pitala bih ga treba li se cijeli komad gline zamijeniti novim, ili zahvat treba ograničiti na oštećenje, što je 'klasični' pristup u restauraciji.

Izazovi u očuvanju suvremene umjetnosti

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Nađa Šperac i Emilija Vranković
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara


U Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu sredinom svibnja otvorena je skupna izložba suvremenih umjetnika pod nazivom "Volume Collection". Tema izložbe je knjiga, a radove je odabrao riječki umjetnik Nemanja Cvijanović. "Izložba sadrži vrlo opsežan raspon umjetničkih izraza, formi, formata i medijskih oblikovanja," prenosi portal Culturenet.hr, "od realnih tiskanih oblika, sa posebnim poglavljem posvećenim knjizi umjetnika (knjiga-objekt, knjiga-djelo, knjiga-teorijski rad), do manje očitih i očekivanih prijenosa i prijevoda knjige u medij videa, net arta, performansa, akcija, fotografije ili konceptualnog slikarstva."

Studenti konzervacije-restauracije na izložbi "Volume Collection" u MKC-u

Posjetila sam izložbu sa studentima prve godine. Svaki je trebao odabrati jedan rad, razmisliti o tome kakve bi probleme mogao imati za dvadeset godina i ponuditi rješenja za njihovo sprečavanje. Koje bi informacije trebalo prikupiti od umjetnika, a koje bi im mogle olakšati restauraciju tog predmeta u budućnosti? Kako bi se umjetnina trebala čuvati da bi se usporilo ili spriječilo njeno propadanje? (Okolišni uvjeti jako utječu na životni vijek predmeta; one koji žele saznati više upućujem na interaktivni alat Stored Alive!) Od studenata nisam tražila konačna rješenja; željela sam ih potaknuti na razmišljanje.

Evo što kažu Emilija Vranković i Nađa Šperac.

- - -

Stefano W. Pasquini, The Warning Sculpture (2005.)

Papir, selotejp, tinta

U kartonsku kutiju dužine cca 50 cm naguran je papirnati otpad: listovi papira, omotnice, listovi iz novina, ambalaža različitih boja i jedna dugačka kartonska rola na kojoj je flomasterom ispisano 'WARNING'. Na poklopcu kutije stoji drugi natpis flomasterom: 'YOU LIVE IN A FUCKING THIRD WORLD COUNTRY FULL OF CUNTS'. Oko kutije je omotana prozirna samoljepljiva traka.

Rad je izložen na podu galerije. Kako je papir higroskopan materijal, predmet ne bi smio biti izložen velikoj relativnoj vlažnosti (RV). Temperatura bi trebala biti oko 20 °C, a RV između 55 i 60%. (Veća RV pridonosi razvoju plijesni i gljivica.) Trebalo bi regulirati intenzitet svjetlosti i eliminirati UV zračenje kako bi se usporila fotooksidacija. (Posljedica fotooksidacije je tamnjenje i povećana krtost papira, dok boje blijede.) Idealno bi bilo izlagati umjetninu u prostoriji s prigušenom rasvjetom.

Osobiti problem predstavlja samoljepljiva traka kojom je kutija omotana i koja sprečava ispadanje papira koji su u nju nagurani. Ljepilo može migrirati na papir i uzrokovati lokalnu diskoloraciju. Za očekivati je da će zbog degradacije materijala traka promijeniti boju. Gubitak vezivne snage ljepila na traci može prouzročiti odvajanje sadržaja od kutije.

Da sam u prilici, umjetniku bih postavila nekoliko pitanja. Je li važno koji se materijali nalaze u kutiji? Jesu li materijali spontano odabrani? Koje novine je koristio, koje omotnice, ambalaže kojih proizvoda? Gdje je nabavio te materijale? U slučaju da materijali koji se sada nalaze u kutiji propadnu, može li ih se zamijeniti drugima? Mora li se novinska stranica zamijeniti istom ili će poslužiti bilo koja stranica iz novine? Je li važan raspored slaganja papira? Je li kutija transportna ili prodajna? Je li bila ranije korištena? Treba li imati logo? Bilo bi mi važno doznati koju vrstu ljepljive trake je koristio te mora li rad biti izložen na podu ili se može odignuti nekoliko centimetara? (Ovo bi bilo jako važno kao mjera zaštite od poplave.)

Mladen Stilinović: Prvi maj (1975.), Odnos noga kruh (1978.), Frizeri (1975.)
Fotografije

Iako su fotografije sada u odličnom stanju, naš je zadatak razmišljati o njihovoj budućnosti, odnosno o mjerama zaštite koje bi valjalo poduzeti kako bismo osigurali da i buduće generacije mogu u njima uživati. Fotografije su na zid pričvršćene obostrano ljepljivom trakom ili nekim sličnim materijalom, no smatram da to nije najprimjereniji način izlaganja, jer se prilikom skidanja može oštetiti papir, odnosno poleđina fotografija. Predložila bih da se fotografije uokvire pod nereflektirajuće staklo sa zaštitom od UV zračenja. Nereflektirajuće staklo promatračima će omogućiti nesmetano uživanje u fotografijama. Fotografije će biti zaštićene od prašine, a smanjuje se i rizik od oštećenja uzrokovanih neprimjerenim rukovanjem. Druga je mogućnost da se fotografije pričvrste na podlogu od tvrdog beskiselinskog kartona; za ovo bi se mogli koristiti tzv. photo corners. Kartonska bi podloga trebala imati kukicu za vješanje.

Vezano uz mikroklimatske uvjete, fotografije bi trebalo čuvati pri temperaturi od 20 °C. Optimalna relativna vlažnost je između 30 i 40%. Svakako treba voditi računa o osvjetljenju prostorije: treba izbjegavati direktno osvjetljenje i izlaganje velikoj količini svjetlosti, jer će boje izblijediti.

Ukoliko se fotografije neće uokvirivati, predlažem da se svaka spremi u 'košuljicu' od polietilenske folije (Melinex), a onda u kutiju od beskiselinskog kartona ili u metalnu ladicu. Ako ovo nije moguće, između svake fotografije treba umetnuti beskiselinski papir (paziti da mu pH vrijednost površine ne bude veća od 8!) i fotografije horizontalno pohraniti u kutiju. Na kutiji bi trebala biti naljepnica s imenom i prezimenom umjetnika, nazivom svakog rada i godinom nastanka. Kutija bi se trebala pohraniti na suho mjesto (izbjegavati podrume, tavane koji prokišnjavaju i sl.).

Fotografije su zalijepljene na zid jedna pored druge, u tri reda. Od kustosa izložbe ili od umjetnika trebalo bi doznati je li važan redosljed kojim su izložene ili on može biti proizvoljan. Umjetnika bi trebalo pitati posjeduje li negative fotografija. Bilo bi dobro pribaviti kopije u slučaju da se pozitivi izgube ili oštete toliko da ih se više ne može izlagati. Jako je važno doznati je li je umjetnik fotografije radio ručno ili strojno. Ako ih je radio ručno, a nije dobro isprao fiksir, fotografije mogu požutjeti.

Još malo Splita i Brača

Anja Mihotović: Gužva u splitskoj riznici

Tema mog semestralnog rada je preventivna zaštita predmeta u riznici katedrale sv. Duje. Držim da je glavni problem nedostatak prostora. Vrijedne slike, skulpture i raspela, liturgijske knjige, misno ruho i relikvije – sve je to izmiješano i nagurano u skučene vitrine, bez nekog jasnog reda. Rasvjeta se nalazi unutar vitrina, pa je moguće da dolazi do zagrijavanja predmeta, što svakako predstavlja problem. Vitrine nisu hermetički zatvorene pa u njih ulazi prašina i taloži se na predmetima.

Neki predmeti su očišćeni i restaurirani, dok ostali čekaju red. U svom se radu neću baviti problemima restauracije, već ću dati prijedlog za bolji razmještaj predmeta. Nastojat ću ih grupirati prema vrsti materijala i osjetljivosti.

Daniel Grgić: Propadanje kamenih skulptura na grobljima

Moj semestralni rad bavi se očuvanjem kamenih skulptura na jednom bračkom groblju. Na slici vidimo skulpturu izrađenu od bračkog kamena vapnenačkog porijekla (Veselje Unito). Skulptura je stara petnaest godina. Iako je kamen vrlo otporan na 'zub vremena', na površini skulpture već se uočavaju onečišćenja organskog porijekla. (U blizini skulpture rastu borovi, a pelud i smola stvaraju plodnu podlogu za razvoj mikroorganizama.) Zbog blizine mora, kamen bi mogao biti kontaminiran solima.

Predmet moje studije bit će analiza štetnih utjecaja na kamene skulpture. Planiram izraditi ‘katalog’ oštećenja i onečišćenja kamena, nešto poput Illustrated Glossary on Stone Deterioration Patterns.

Splitska i bračka posla

UVOD Sagita Mirjam Sunara, as.


Nastavljamo s predstavljanjem semestralnih projekata studenata prve godine iz kolegija Preventivna konzervacija 1. Ovaj put su na redu Ivana Duvnjak i Tina Tomšič, a u idućem postu donosimo sažetak projekata Anje Mihotović (riznica splitske katedrale) i Daniela Grgića (kamene skulpture na jednom bračkom groblju).

- - -

Ivana Duvnjak: Fontana nije javni zahod!

Tema mog rada je "una piccola fontana" koja se nalazi u Dominisivoj ulici u Dioklecijanovoj palači. O njenoj povijesti zna se jako malo. Relativno je skrivena od očiju javnosti, ali je dio starog načina života i ima svoju priču. Fontana je prilično dobro očuvana, ali su sklad i higijena njenog okoliša narušeni. Moj cilj je označiti lokaciju fontane te osvijestiti građane da je ona dio kulturne baštine ovoga grada, a ne javni zahod.

U radu ću se također pozabaviti fontanom koja se nalazi pored željezničkog i autobusnog kolodvora u Splitu. Iako se nalazi na frekventnoj lokaciji – pored kolodvora, na pročelju zgrade u kojoj se nalazi kafić – njena je problematika donekle slična onoj iz Dominisove ulice: ljudi o njoj ne brinu, a u nju i oko nje baca se smeće. Smatram da bi je trebalo očistiti i odvojiti od "štekata" kafića.

Tina Tomšič: Mala pustinja velike spomeničke vrijednosti

U mom će semestralnom radu biti opisana povijest Pustinje Blaca na otoku Braču; njen početak i razvoj kroz stoljeća. Planiram izraditi projekt preventivne zaštite knjižnice koja se nalazi u sklopu samostanskog kompleksa. Opisat ću stanje knjiga, namještaja i drugih predmeta u knjižnici, identificirati gradbene materijale, odrediti uzročnike njihovog propadanja te dati prijedlog za čuvanje i/ili pohranu građe.

Knjižnica je jedna od značajnijih prostorija Pustinje Blaca. Broji više od deset tisuća knjiga, a značajan dio potječe iz vremena prije 1800. godine. Mogu se naći knjige iz područja astronomije, matematike, fizike, geodezije, klasične književnosti, beletristike te notni zapisi, astronomske i zemljopisne karte. Osobitu vrijednost imaju knjige iz 17., 18. i 19. stoljeća. Postoji i samostanski arhiv, u kojem se vidi predanost ljudi koji su generacijama radili u Blacima. Bilježili su svakodnevne poljodjelske poslove, početke cvjetanja, rasta i branja plodova te klimatske promjene. Kroz pedesetak godina bilježili su mijene dana, mjesece i godine. U arhivu se mogu naći stotine isplatnica za obavljene sezonske poslove, popisi radnika koji su sudjelovali u radovima na gradnji pristupnih putova i reguliranju voda koje su ugrožavale plodni blatački kanjon.