nedjelja, 10. srpnja 2011.

VHS, CD, DVD - što s tim?!

PIŠU Ivana Duvnjak i Anja Mihotović
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.



Sandro Đukić, Realnost slike – slika realnosti (1999.)
Papir/knjiga, video (VHS)

Stol i stolica. Na stolu metalna lampa, televizor i knjiga. Televizor podsjeća na monitore zaštitnih kamera. Emitiraju se digitalni snimci izložbenog prostora jedne galerije u Umagu. Pokrenuti brzinom od 25 sličica u sekundi, stvaraju dojam video zapisa. Katalog izložbe otkriva da je knjiga zapravo arhiv digitalnih fotografija, ispisan i numeriran. Video uređaj s kojega se digitalni sminci projiciraju nalazi se iza televizora. Stolica je odmaknuta, poziva posjetitelja da sjedne. Otvorena knjiga poziva na listanje.

Na pločici koja se nalazi na zidu vidimo da Đukićev rad Realnost slike – slika realnosti uključuje knjigu i video na VHS-u. Trebalo bi razgovarati s kustosom i vidjeti pripadaju li stol, stolica, lampa, televizor i video uređaj ovom radu. Je li ih umjetnik sam odabrao i odredio kako će biti razmješteni? Je li prilikom premještanja i ponovnog postavljanja rada bitan razmještaj tih elemenata? (Treba li stolica stajati na određenom mjestu u odnosu na stol? Kako treba biti postavljena lampa?) Koliko te stvari ovise o izložbenom prostoru?

Pretpostavimo da je naš zadatak sačuvati samo VHS kasetu s video radom, projekcijski uređaj i televizor. Napredak tehnologije bit će jedan od najvećih izazova u očuvanju tih materijala. VHS kaseta već se danas smatra zastarjelim medijem. Prvo i osnovno pitanje je: Što učiniti ako dođe do mehaničkog kvara na monitoru ili video uređaju? Što ako se radi o kvaru koji nije moguće popraviti? Možemo li pokvareni dio zamijeniti novim? Možemo li cijeli uređaj zamijeniti novim ili je on, takav kakav je, nužan za shvaćanje djela? Možemo li ga zamijeniti uređajem iste starosti, istog tipa, od istog proizvođača? Treba li ustanova koja je vlasnik ovog rada već sada kupiti i pohraniti u depo nekoliko takvih uređaja, kako bi ih imala u rezervi ako dođe do takve situacije? Odgovori na ta pitanja ključni s za (buduću) restauratorsku intervenciju.

Zapis je pohranjen na VHS kazeti. Kako ga sačuvati? Migracija je jedno od mogućih rješenja: zapis bi se mogao kopirati s VHS-a na DVD. Nameće se pitanje: da li je to i dalje original, uklapa li se DVD u izvornu umjetnikovu poruku? Da bismo doznali odgovor na to i slična pitanja, umjetnik nam mora reći je li važnija poruka ili medij koji je prenosi, tj. je li medij dio poruke.(?) Prikupimo li te odgovore sada, olakšat ćemo posao budućim restauratorima.

A knjiga? Papir se ubraja među najosjetljivije materijale pa bi ga trebalo izlagati u strogo kontroliranim mikroklimatskim uvjetima: temperatura 18 - 20 °C, RV oko 50 %. Dnevna doza osvjetljenja ne bi smjela premašivati 50 luksa. Kad nije izložena, knjiga bi trebala biti zapakirana u kutiju od beskiselinskog kartona.

Konzervacija VHS zapisa jako je zahtjevna. Ako se VHS kazeta čuva u neodgovarajućim uvjetima (vlaga joj je najveći neprijatelj!), može doći do potpunog i nepovratnog gubitka video sadržaja. Evo nekoliko smjernica za pravilno čuvanje VHS kazeta:
1. Relativna vlažnost zraka u prostoriji u kojoj se kazete čuvaju treba biti između 30 i 45 %.
2. Kazete treba pohraniti tako da budu oslonjene na manju plohu, poput knjiga u polici.
3. Prilikom pohranjivanja, kazeta treba biti premotana na kraj ili početak.
4. Kazete treba držati dalje od magnetskih polja. Ne smiju se pohranjivati u metalne ormare.
5. Kazete treba skladištiti u mračne prostorije, bez direktnog utjecaja vanjskog svjetla.
6. Ako je traka pohranjena u plastiku, obavezno koristiti silica gel.
7. Treba ukloniti sve ljepljive trake, jer tijekom godina ljepilo može migrirati unutar vrpce.
8. Vrpcu treba premotavati svake tri godine.

Više informacija potražite ovdje.


Art Fun Club, We Love Flying Art Books (2009.)
Foto prezentacija, zvuk

"U našim radovima, koristimo knjige o umjetnosti kao objekte. Umjetničke objekte," kažu umjetnici iz grupe Art Fun Club (Klub ljubitelja umjetnosti). "Takav je objekt ujedno metafora i materijalizacija svijeta umjetnosti, što nam dozvoljava da tim svijetom manipuliramo kao s opipljivom stvari koju je moguće smjestiti u bilo kakav kontekst i situaciju." Na izložbi Volume Collection prikazan je njihov video rad We Love Flying Art Books. Vidimo ruku koja prelistava knjigu o suvremenoj umjetnosti, dok se u pozadini čuje smijeh nepostojeće publike. Oprema uključuje optički medij, računalo ili DVD player, video projektor, zvučnike i projekcijsko platno.

Kako očuvati digitalni rad? Kako sačuvati njegovu bit i značenje (poruku)? U suvremenoj umjetnosti i dinamičnom digitalnom izričaju te dvije stvari su od presudne važnosti.

Možemo odmah zaboraviti 'klasične' metode konzervacije, jer ovdje nije riječ o 'klasičnim' materijalima. Optički mediji poput CD-a i DVD-a osuđeni su na propadanje. Oštećenja mogu biti fizička (zagrebana površina) i kemijska (oksidirana aluminijska presvlaka). Ni u jednom ni u drugom slučaju nije moguće pročitati digitalni zapis. Neki problemi zahtijevaju programsko znanje, primjerice nedostatak zvuka ili loša slike. Zastarijevanje opreme predstavlja još veći problem. Može se dogoditi da nakon nekog vremena uređaj više ne prepoznaje format ili da se CD i DVD prestanu koristiti kao mediji za pohranu podataka. (Koliko vas ima čitač disketa u svom računalu?)

Savjete za čuvanje i pravilnu pohranu digitalnih medija naći ćete ovdje. Izdvojit ću najvažnije:
- Površina CD-ova ne smije se dirati rukama iz dva razloga. Prvo, da se ne bi zagrebala. Drugo, zato što soli i masnoća s prstiju na nju štetno djeluju. CD je napravljen od polikarbonske plastike i je tankim slojem čistog aluminija: jasno je da se radi o osjetljivom materijalu.
- Digitalne medije treba pohraniti u namijenski izrađene kutije, u vertikalnom položaju. Treba ih zaštititi od tekućina, prašine, visoke temperature i direktne sunčeve svjetlosti.
- CD ROM uređaje treba redovito čistiti kako bi se spriječila oštećenja optičkih medija. CD-ove i DVD-ove ne smije se ostavljati u uređaju!
- Oznake (natpise i naljepnice) aplicirati samo na mjestu gdje je proizvođač odredio.
Još korisnih informacija naći ćete na web stranici Independent Media Artist Preservation ili IMAP te u članku J. Mosleyja "Video Art Preservation and Documentation".

Vezano uz video rad We Love Flying Art Books, predložila bih razgovor s autorima. Zanimalo bi me jesu li sami osigurali tehničku opremu, koliko im je važna jakost zvuka i izgled prostorije u kojoj se rad projicira? Na kojem je mediju rad pohranjen, postoji li kopija? Dozvoljavaju li prebacivanje zapisa na novi, stabilniji digitalni medij svakih nekoliko godina? Što misle o promjeni formata njihova video rada? Smatraju li da prebacivanjem na drugi medij rad gubi na originalnosti? Slažu li se s tim da se cijeli rad konzervira u originalnom stanju i očuva koliko materijal to dopušta? Žele li, uopće, ponovno izlagati svoj rad?

Vjerujem da bi njihovi odgovori na ta pitanja mogli pomoći u rješavanju problema koji će se u budućnosti pojaviti.