PIŠE: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara
Na poziv fra Šime Škibole i zamolbu kolege Jurice Matijevića, potkraj travnja povela sam grupu studenata prve godine konzervacije-restauracije u posjet crkvi sv. Josipa (nekoć sv. Lazara) na Čiovu. Pridružila nam se asistentica Lana Kekez. Naš je zadatak bio urediti potkrovlje u kojemu se čuvaju stare, odbačene umjetnine i predmeti za koje u crkvi nema mjesta.
Kanonske tablice, stari svijećnjaci, kandila, polomljeni relikvijari – sve sve se to nalazilo u kartonskim kutijama u potkrovlju crkve. Između kutija su bile naslagane slike, drvene skulpture, još svijećnjaka, nekoliko antependija i starih podokvira, postamenti za procesijske kipove, ostaci prošlogodišnjih jaslica... Svi su ti predmeti bili nagurani na jednu stranu tavana. S druge je strane, ispred dviju velikih polica prislonjenih uz zid, prostor bio prazan. Police su, prema naputku Jurice Marijevića, izrađene desetak dana prije našeg dolaska i na njih je trebalo posložiti umjetnine.
Posjet crkvi sv. Josipa na Čiovu organizirala sam u sklopu kolegija Uvod u konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva 2. Terenska je nastava održana nekoliko dana nakon 10. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, u sklopu koje je i ove godine upriličena izložba postera. Nažalost, nitko od splitskih studenata nije sudjelovao na izložbi. Da se to ne bi ponovilo iduće godine, brucošima sam dala zanimljiv zadatak: trebali su izraditi poster prezentaciju terenske nastave u Trogiru. Najbolji poster, rekla sam im, bit će prikazan na studentskoj konferenciji u Zagrebu.
Studenti do sada nisu imali priliku, tj. obavezu, raditi poster prezentacije pa sam im savjetovala da pogledaju postere prezentirane na bijenalnoj konferenciji Međunarodnog instituta za restauriranje u Istanbulu i Beču, kao i postere sa studentskih konferencija.
U nastavku donosim tekstove dvaju postera; autorice su Karmen Milić i Anja Mihotović.
. . . . . . . . . . . . . . .
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Jedne subote krajem travnja studenti prve godine konzervacije-restauracije stigli su u crkvu sv. Josipa (nekoć sv. Lazara) na Čiovu sa zadatkom da urede zbirku koja je pohranjena na njezinom tavanu. Terenska je nastava organizirana u sklopu kolegija Uvod u konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva 2 koji vodi docentica Sagita Mirjam Sunara.
Sakristija crkve sv. Josipa nalazi se iza glavnog oltara, koji je dijeli od ostatka crkve. Uske zavojite stepenice u kutu prostorije vode na tavan. Tamo su, pod drvenim krovištem i debelim slojem prašine, ležali metalni i drveni svijećnjaci, slike svetaca svih veličina, kanonske tablice s pozlaćenim okvirima, drvene obojene skulpture svetaca, knjige uvezane u kožu, koje je vlaga prilično oštetila... Ti su predmeti bili izmiješani sa starim podokvirima i božićnim jaslicama, ostacima pokućstva i postamentima za skulpture koje se nose u procesijama.
Cilj pothvata:
Uvođenje reda u taj mikro-kaos. Drugim riječima, tavan je trebalo očistiti i urediti, predmete koji nemaju umjetničku vrijednost izdvojiti i pohraniti na drugo mjesto, a umjetnine očistiti i pohraniti na police.
Otkud početi?
Na teren je stiglo desetero studenata u pratnji docentice Sagite Mirjam Sunare i asistentice Lane Kekez. Naoružani rukavicama i kistovima za otprašivanje, uz nezaobilaznu pomoć usisivača, okupili smo se oko velike hrpe na tavanu. Odmah je bilo jasno da je prostor preskučen za toliki broj ljudi: sve je umjetnine trebalo spustiti u crkvu i tamo ih očistiti, a tavan pripremiti za njihov povratak.
Čišćenje, stabiliziranje slikanog sloja, fotografiranje
Podijelili smo se u dvije grupe: jedna je grupa bila zadužena za čišćenje tavana, a druga se trebala pozabaviti umjetninama. Da bismo izbjegli sudaranje prilikom prenošenja umjetnina u crkvu, a i da bismo ubrzali posao, formirali smo "lanac" i dodavali predmete jedni drugima. Iako inventar nije bio obeshrabrujuće velik, bilo je fascinantno koliko se (zapravo) predmeta nalazilo u tom malom prostoru. Najbrojniji su bili svijećnjaci (svih veličina i vrsta), a ni kanonske tablice nisu zaostajale. Predmete smo iznosili više od sat vremena; nakon toga smo se uhvatili čišćenja.
U početku nas je vrijeme poslužilo pa se otprašivanje moglo obavljati ispred crkve. Koristili smo kistove različitih veličina i tvrdoće (ovisno o stanju predmeta, tj. stabilnosti oslikane površine). Stakla na kanonskim tablicama i slikama čistili smo vatenim štapićima s vodom, a pozlaćene i obojene površine white spiritom. Dok se većina studenata bavila kanonskim tablicama, svijećnjacima i manjim komadima drvene plastike, dvije studentice otkrile su kutiju sa starim knjigama uvezanim u kožu. Knjige su bile jako oštećene pa je s njima trebalo pažljivo postupati.
Nažalost, vrijeme nam taj dan nije bilo naklonjeno; počela je padati kiša pa se čišćenje moralo nastaviti u crkvi. Oltarna menza pretvorena je u stol za prvu pomoć: tamo se podljepljivala nestabilna polikromija.
Za to je vrijeme nekoliko studenata na tavanu otprašivalo predmete koji se, zbog svoje veličine, nisu mogli prenijeti u crkvu: dvije drvene obojene skulpture i tri antependija, od kojih je jedan bio kožni. Kad je taj posao priveden kraju, trebalo je očistiti pod i drvene police koje je svećenik dao izraditi nekoliko tjedana prije našeg dolaska. Budući da kiseline iz drva mogu oštetiti predmete, police su nakon čišćenja obložene Melinex folijom.
Nakon fotografiranja, svi su predmeti vraćeni na tavan i uredno pohranjeni na police. Kad je i to bilo gotovo, pospremili smo svoje materijale i vratili crkvene klupe na mjesto (klupe su nam služile kao radna površina).
Po(r)uke
Svoj smo zadatak uspješno obavili: tavan je očišćen i pospremljen. Ipak, da bi se predmetima produljio životni vijek, treba učiniti puno više. Predmeti su još uvijek izloženi naglim promjenama relativne vlažnosti i temperature; da bi se to promijenilo, trebalo bi adaptirati potkrovlje crkve ili ih pohraniti na prikladnije mjesto. Još važnije od toga; predmeti nisu zaštićeni od nebrige i nepažnje. Jedini lijek za to je educiranje vlasnika.
Crkva sv. Josipa (sv. Lazara) na Čiovu jedna je od brojnih sakralnih građevina u Hrvatskoj. Svaka od tih građevina ima svoj tavan, podrum ili neku drugu prostoriju u kojoj se čuvaju predmeti koji se više ne koriste u kultu; predmeti koji predstavljaju dio naše sakralne i kulturne baštine. Zbog loših uvjeta u kojima se nalaze, ti su predmeti nerijetko prepušteni propadanju. S njima propada i dio naše povijesti. Vrlo često, sve što je potrebno da se povijest otme zaboravu jest polica, krpa – i jedna subota.
. . . . . . . . . . . . . . .
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
U sklopu kolegija o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika i polikromiranog drva, studenti prve godine konzervacije-restauracije sudjelovali su u terenskoj nastavi u crkvi sv. Josipa (sv. Lazara) na otoku Čiovu pored Trogira. Zadatak je bio urediti potkrovlje iznad sakristije i tamo primjereno pohraniti crkvene predmete koji su, zbog neprikladnih uvjeta u kojima su se nalazili, ubrzano propadali. U skladu s mogućnostima i vremenom, poduzeli smo osnovne mjere preventivne zaštite: prostor i umjetnine smo očistili, predmete uredno pohranili i sve fotografski dokumentirali.
Predradnje
Budući da svako pomicanje umjetnine predstavlja rizik (može doći do oštećenja), prije rukovanja predmetom treba obaviti nekoliko predradnji. Najprije bismo se trebali upoznati s predmetom, odnosno utvrditi od čega je i kako napravljen, te gdje su mu slabe točke. Unaprijed moramo odrediti i pripremiti (očistiti) prostor na koji ćemo ga odložiti. Moramo odrediti put kretanja i pobrinuti se da na njemu nema zapreka.
Prilikom rukovanja trebamo koristiti zaštitnu odjeću i rukavice – pamučne ili, još bolje, nitrilne. Vlaga, masnoća i soli u našoj koži mogu oštetiti površinu predmeta. Osim toga, naše ruke nikada nisu potpuno čiste, a predmet ne smjemo zaprljati. Rukavice trebamo nositi i zbog vlastita zdravlja, jer (i) predmeti mogu sadržavati štetne tvari, poput plijesni, insekticida i dr.
Čišćenje i stabilizacija slikanog sloja
Predmete smo prenijeli iz potkrovlja u prostor crkve i rasporedili po klupama: štafelajne slike na jednu stranu, drvene skulpture na drugu, kanonske tablice na treću i tako redom: liturgijske knjige, ukrasne okvire, svijećnjake... Velike predmete, poput antependija, nismo prenosili.
Prije nego što ćemo pristupiti čišćenju, trebalo je odrediti gradbene materijale i procijeniti stanje površine: je li ona osjetljiva na otapala, koliko je slikani sloj stabilan, kakva su oštećenja prisutna... Čišćenje smo započeli otprašivanjem, koristeći meke kistove da ne bi došlo do mehaničkih oštećenja. Stakla na kanonskim tablicama čistili smo vodom, a za površinsko čišćenje pozlaćenih ukrasnih okvira, drvenih obojenih skulptura, metalnih predmeta i sl. koristili smo white spirit. Dijelove slikanog sloja koji su prijetili ispadanjem osigurali smo podljepljivanjem toplom tutkalnom otopinom.
Uređenje depoa
Potkrovlje je prije vraćanja umjetnina trebalo očistiti i pripremiti. Predmete koji nemaju umjetničku vrijednost uredno smo složili na jednu stranu tavana. Nekoliko tjedana prije našeg dolaska svećenik je dao izraditi dva velika metalna okvira s drvenim policama. Police smo iščetkali, usisali i obložili beskiselinskom folijom (Melinex). Nismo željeli da predmeti budu u doticaju s drvetom, jer ono otpušta kiseline. Štetna isparavanja iz drva osobito su opasna za predmete od metala.
Prije vraćanja na tavan, sve smo predmete fotografirali. Veće i teže predmete pohranili smo na donje police, a manje i lakše na gornje. Svijećnjake smo grupirali prema tipu i postavili uspravno. Antependije smo prislonili uz zid i međusobno odijelili komadima stiropora. Na polici nije bilo mjesta za sve slike, pa smo neke prislonili uz policu, licem na lice. Na gornje smo police pohranili kanonske tablice, manje komade drvene plastike i knjige. Nažalost, nismo imali dovoljno Melinexa da prekrijemo policu i tako zaštitimo predmete od prašine.
Zaključak
Na tavanima naših crkava nalazi se puno predmeta koji se više ne koriste u kultu, no koje bismo trebali čuvati zbog njihove vrijednosti – estetske, povijesnoumjetničke, dokumentarne... Pravilna pohrana, povremeno čišćenje i održavanje prostora urednim osnovne su su – i vrlo jednostavne! – mjere preventivne zaštite sakralnih zbirki. Osim toga, sve bi predmete trebalo popisati, a popis periodično ažurirati. Tako bi se dobio uvid u stanje predmeta, a ako neka umjetnina nestane, to bi se na vrijeme uočilo.
Fotografije: S. M. Sunara
Na poziv fra Šime Škibole i zamolbu kolege Jurice Matijevića, potkraj travnja povela sam grupu studenata prve godine konzervacije-restauracije u posjet crkvi sv. Josipa (nekoć sv. Lazara) na Čiovu. Pridružila nam se asistentica Lana Kekez. Naš je zadatak bio urediti potkrovlje u kojemu se čuvaju stare, odbačene umjetnine i predmeti za koje u crkvi nema mjesta.
Kanonske tablice, stari svijećnjaci, kandila, polomljeni relikvijari – sve sve se to nalazilo u kartonskim kutijama u potkrovlju crkve. Između kutija su bile naslagane slike, drvene skulpture, još svijećnjaka, nekoliko antependija i starih podokvira, postamenti za procesijske kipove, ostaci prošlogodišnjih jaslica... Svi su ti predmeti bili nagurani na jednu stranu tavana. S druge je strane, ispred dviju velikih polica prislonjenih uz zid, prostor bio prazan. Police su, prema naputku Jurice Marijevića, izrađene desetak dana prije našeg dolaska i na njih je trebalo posložiti umjetnine.
Posjet crkvi sv. Josipa na Čiovu organizirala sam u sklopu kolegija Uvod u konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva 2. Terenska je nastava održana nekoliko dana nakon 10. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije, u sklopu koje je i ove godine upriličena izložba postera. Nažalost, nitko od splitskih studenata nije sudjelovao na izložbi. Da se to ne bi ponovilo iduće godine, brucošima sam dala zanimljiv zadatak: trebali su izraditi poster prezentaciju terenske nastave u Trogiru. Najbolji poster, rekla sam im, bit će prikazan na studentskoj konferenciji u Zagrebu.
Studenti do sada nisu imali priliku, tj. obavezu, raditi poster prezentacije pa sam im savjetovala da pogledaju postere prezentirane na bijenalnoj konferenciji Međunarodnog instituta za restauriranje u Istanbulu i Beču, kao i postere sa studentskih konferencija.
U nastavku donosim tekstove dvaju postera; autorice su Karmen Milić i Anja Mihotović.
. . . . . . . . . . . . . . .
Subota u crkvi sv. Josipa (sv. Lazara) na Čiovu
PIŠE: Karmen MilićIspravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Jedne subote krajem travnja studenti prve godine konzervacije-restauracije stigli su u crkvu sv. Josipa (nekoć sv. Lazara) na Čiovu sa zadatkom da urede zbirku koja je pohranjena na njezinom tavanu. Terenska je nastava organizirana u sklopu kolegija Uvod u konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva 2 koji vodi docentica Sagita Mirjam Sunara.
Sakristija crkve sv. Josipa nalazi se iza glavnog oltara, koji je dijeli od ostatka crkve. Uske zavojite stepenice u kutu prostorije vode na tavan. Tamo su, pod drvenim krovištem i debelim slojem prašine, ležali metalni i drveni svijećnjaci, slike svetaca svih veličina, kanonske tablice s pozlaćenim okvirima, drvene obojene skulpture svetaca, knjige uvezane u kožu, koje je vlaga prilično oštetila... Ti su predmeti bili izmiješani sa starim podokvirima i božićnim jaslicama, ostacima pokućstva i postamentima za skulpture koje se nose u procesijama.
Cilj pothvata:
Uvođenje reda u taj mikro-kaos. Drugim riječima, tavan je trebalo očistiti i urediti, predmete koji nemaju umjetničku vrijednost izdvojiti i pohraniti na drugo mjesto, a umjetnine očistiti i pohraniti na police.
Otkud početi?
Na teren je stiglo desetero studenata u pratnji docentice Sagite Mirjam Sunare i asistentice Lane Kekez. Naoružani rukavicama i kistovima za otprašivanje, uz nezaobilaznu pomoć usisivača, okupili smo se oko velike hrpe na tavanu. Odmah je bilo jasno da je prostor preskučen za toliki broj ljudi: sve je umjetnine trebalo spustiti u crkvu i tamo ih očistiti, a tavan pripremiti za njihov povratak.
Čišćenje, stabiliziranje slikanog sloja, fotografiranje
Podijelili smo se u dvije grupe: jedna je grupa bila zadužena za čišćenje tavana, a druga se trebala pozabaviti umjetninama. Da bismo izbjegli sudaranje prilikom prenošenja umjetnina u crkvu, a i da bismo ubrzali posao, formirali smo "lanac" i dodavali predmete jedni drugima. Iako inventar nije bio obeshrabrujuće velik, bilo je fascinantno koliko se (zapravo) predmeta nalazilo u tom malom prostoru. Najbrojniji su bili svijećnjaci (svih veličina i vrsta), a ni kanonske tablice nisu zaostajale. Predmete smo iznosili više od sat vremena; nakon toga smo se uhvatili čišćenja.
Nažalost, vrijeme nam taj dan nije bilo naklonjeno; počela je padati kiša pa se čišćenje moralo nastaviti u crkvi. Oltarna menza pretvorena je u stol za prvu pomoć: tamo se podljepljivala nestabilna polikromija.
Za to je vrijeme nekoliko studenata na tavanu otprašivalo predmete koji se, zbog svoje veličine, nisu mogli prenijeti u crkvu: dvije drvene obojene skulpture i tri antependija, od kojih je jedan bio kožni. Kad je taj posao priveden kraju, trebalo je očistiti pod i drvene police koje je svećenik dao izraditi nekoliko tjedana prije našeg dolaska. Budući da kiseline iz drva mogu oštetiti predmete, police su nakon čišćenja obložene Melinex folijom.
Nakon fotografiranja, svi su predmeti vraćeni na tavan i uredno pohranjeni na police. Kad je i to bilo gotovo, pospremili smo svoje materijale i vratili crkvene klupe na mjesto (klupe su nam služile kao radna površina).
Po(r)uke
Svoj smo zadatak uspješno obavili: tavan je očišćen i pospremljen. Ipak, da bi se predmetima produljio životni vijek, treba učiniti puno više. Predmeti su još uvijek izloženi naglim promjenama relativne vlažnosti i temperature; da bi se to promijenilo, trebalo bi adaptirati potkrovlje crkve ili ih pohraniti na prikladnije mjesto. Još važnije od toga; predmeti nisu zaštićeni od nebrige i nepažnje. Jedini lijek za to je educiranje vlasnika.
Crkva sv. Josipa (sv. Lazara) na Čiovu jedna je od brojnih sakralnih građevina u Hrvatskoj. Svaka od tih građevina ima svoj tavan, podrum ili neku drugu prostoriju u kojoj se čuvaju predmeti koji se više ne koriste u kultu; predmeti koji predstavljaju dio naše sakralne i kulturne baštine. Zbog loših uvjeta u kojima se nalaze, ti su predmeti nerijetko prepušteni propadanju. S njima propada i dio naše povijesti. Vrlo često, sve što je potrebno da se povijest otme zaboravu jest polica, krpa – i jedna subota.
. . . . . . . . . . . . . . .
Preventivna zaštita sakralne zbirke crkve sv. Josipa (Lazara) na otoku Čiovu
PIŠE: Anja MihotovićIspravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
U sklopu kolegija o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika i polikromiranog drva, studenti prve godine konzervacije-restauracije sudjelovali su u terenskoj nastavi u crkvi sv. Josipa (sv. Lazara) na otoku Čiovu pored Trogira. Zadatak je bio urediti potkrovlje iznad sakristije i tamo primjereno pohraniti crkvene predmete koji su, zbog neprikladnih uvjeta u kojima su se nalazili, ubrzano propadali. U skladu s mogućnostima i vremenom, poduzeli smo osnovne mjere preventivne zaštite: prostor i umjetnine smo očistili, predmete uredno pohranili i sve fotografski dokumentirali.
Predradnje
Budući da svako pomicanje umjetnine predstavlja rizik (može doći do oštećenja), prije rukovanja predmetom treba obaviti nekoliko predradnji. Najprije bismo se trebali upoznati s predmetom, odnosno utvrditi od čega je i kako napravljen, te gdje su mu slabe točke. Unaprijed moramo odrediti i pripremiti (očistiti) prostor na koji ćemo ga odložiti. Moramo odrediti put kretanja i pobrinuti se da na njemu nema zapreka.
Prilikom rukovanja trebamo koristiti zaštitnu odjeću i rukavice – pamučne ili, još bolje, nitrilne. Vlaga, masnoća i soli u našoj koži mogu oštetiti površinu predmeta. Osim toga, naše ruke nikada nisu potpuno čiste, a predmet ne smjemo zaprljati. Rukavice trebamo nositi i zbog vlastita zdravlja, jer (i) predmeti mogu sadržavati štetne tvari, poput plijesni, insekticida i dr.
Čišćenje i stabilizacija slikanog sloja
Predmete smo prenijeli iz potkrovlja u prostor crkve i rasporedili po klupama: štafelajne slike na jednu stranu, drvene skulpture na drugu, kanonske tablice na treću i tako redom: liturgijske knjige, ukrasne okvire, svijećnjake... Velike predmete, poput antependija, nismo prenosili.
Prije nego što ćemo pristupiti čišćenju, trebalo je odrediti gradbene materijale i procijeniti stanje površine: je li ona osjetljiva na otapala, koliko je slikani sloj stabilan, kakva su oštećenja prisutna... Čišćenje smo započeli otprašivanjem, koristeći meke kistove da ne bi došlo do mehaničkih oštećenja. Stakla na kanonskim tablicama čistili smo vodom, a za površinsko čišćenje pozlaćenih ukrasnih okvira, drvenih obojenih skulptura, metalnih predmeta i sl. koristili smo white spirit. Dijelove slikanog sloja koji su prijetili ispadanjem osigurali smo podljepljivanjem toplom tutkalnom otopinom.
Uređenje depoa
Potkrovlje je prije vraćanja umjetnina trebalo očistiti i pripremiti. Predmete koji nemaju umjetničku vrijednost uredno smo složili na jednu stranu tavana. Nekoliko tjedana prije našeg dolaska svećenik je dao izraditi dva velika metalna okvira s drvenim policama. Police smo iščetkali, usisali i obložili beskiselinskom folijom (Melinex). Nismo željeli da predmeti budu u doticaju s drvetom, jer ono otpušta kiseline. Štetna isparavanja iz drva osobito su opasna za predmete od metala.
Prije vraćanja na tavan, sve smo predmete fotografirali. Veće i teže predmete pohranili smo na donje police, a manje i lakše na gornje. Svijećnjake smo grupirali prema tipu i postavili uspravno. Antependije smo prislonili uz zid i međusobno odijelili komadima stiropora. Na polici nije bilo mjesta za sve slike, pa smo neke prislonili uz policu, licem na lice. Na gornje smo police pohranili kanonske tablice, manje komade drvene plastike i knjige. Nažalost, nismo imali dovoljno Melinexa da prekrijemo policu i tako zaštitimo predmete od prašine.
Zaključak
Na tavanima naših crkava nalazi se puno predmeta koji se više ne koriste u kultu, no koje bismo trebali čuvati zbog njihove vrijednosti – estetske, povijesnoumjetničke, dokumentarne... Pravilna pohrana, povremeno čišćenje i održavanje prostora urednim osnovne su su – i vrlo jednostavne! – mjere preventivne zaštite sakralnih zbirki. Osim toga, sve bi predmete trebalo popisati, a popis periodično ažurirati. Tako bi se dobio uvid u stanje predmeta, a ako neka umjetnina nestane, to bi se na vrijeme uočilo.
