CSI tim 2012.


Stoje (slijeva nadesno): Mateja Novaković, Filipa Sršen, Vanda Krstinić, Dominik Rajčević. Sjede (slijeva nadesno): Josipa Marić, Frances Dragičević, Anamarija Krstičević, Ivana Vukadin


Frances Dragičević dolazi iz Donjega Humca na otoku Braču. Okružena ljudima koji vole umjetnost i cijene kulturnu baštinu, i sama je razvila afinitet za to. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarstvo. Slušajući predmet Restauracija, na kojemu su učenici radili reprodukcije starih majstora, odlučila se za svoj daljnji korak: studij konzervacije-restauracije. Smatrala je da će kroz taj studij moći odraziti svoju ljubav prema starini. Frances će se najvjerojatnije opredijeliti za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva. Ovo je specijalističko usmjerenje zanima zbog uske povezanosti sa slikarstvom te opširnih teoretskih spoznaja i praktičnih vještina koje nudi.

Maja Đelalija je već u osnovnoj školi pokazivala dar za crtanje i dekoraterstvo. Kako su je zanimali gradnja i uređenje, upisala je Grafičku školu, smjer dizajner interijera. Tu se upoznala sa crtanjem, kiparstvom, arhitekturom... Za restauraciju se zainteresirala kroz predmet Izrada unikatnog namještaja. Predmet njezinog maturalnog rada bila je samostalna izrada stola ili stolice po želji. Postupno, Maja je otkrila da pri Umjetničkoj akademiji u Splitu djeluje studij konzervacije-restauracije i počela prikupljati informacije o njemu. Slučaj je htio da se među njenim prijateljima našlo nekoliko studenata konzervacije-restauracije. Nakon srednje škole, godinu dana se pripremala za razredbeni ispit i 2010. godine upisala željeni studij. Zbog zdravstvenih problema, Maji je bilo odobreno mirovanje studija u trajanju od jedne akademske godine.

Metkovčanka Anamarija Krstičević u Splitu je polazila Graditeljsku, obrtničku i grafičku školu, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. Još u srednjoj školi odlučila je da želi pridonijeti očuvanju umjetnosti. Sa zanimanjem je pratila podizanje Arheološkog muzeja Narona u Vidu, prvog in situ muzeja u Hrvatskoj. Oduševljena radom arheologa, konzervatora i restauratora, poželjela je biti jedna od njih, jer u širem području doline Neretve ima još neistraženih područja. Prošle je godine, kaže, zbog nespremnosti i nezrelosti potražila zamjenu za taj studij na fakultetu u blizini Metkoviću. Upisala je Povijest umjetnosti Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Mostaru. U povijesti umjetnosti je uživala, no studij hrvatskoga jezika sputavao je njezin kreativan duh. Shvatila je da to nije ono čime se stvarno želi baviti u životu pa se počela pripremati za upis na studij konzervacije-restauracije u Splitu. Nekoliko je puta dolazila na konzultacije i na kraju uspješno položila razredbeni ispit.

Vanda Krstinić je još u osnovoj školi pokazivala dar za likovnu umjetnost pa je odlučila upisati Graditeljsku obrtničku i grafičku školu u Splitu, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. Od predmeta koji se bave likovnom umjetnošću, Vandu su najviše zanimali povijest umjetnosti i tehnologija materijala; prvo zbog upoznavanja kulturne baštine, drugo zbog upoznavanja svojstava materijala od kojih su umjetnički predmeti načinjeni. Studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji u Splitu činio joj se najboljim izborom. Vanda se nada da će kroz fakultetsko obrazovanje steći znanja i vještine potrebne za očuvanje hrvatskoga kulturnoga blaga.

Josipa Marić od djetinjstva gaji ljubav prema umjetnosti. Na to su najviše utjecali njeni roditelji, koji su je vodili u razne kulturne ustanove. Talent za crtanje, koji je naslijedila od svoje majke, Josipa je razvila u Graditeljskoj, obrtničkoj i grafičkoj školi u Splitu. Nakon završene srednje škole, nije znala za koji će se studij opredijeliti. Ispitavši sve mogućnosti, odlučila se za studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, jer smatra da posjeduje kvalitete koje su za to zanimanje potrebne. Za taj je studij saznala od svoje srednjoškolske nastavnice; ona ju je i potakla da ga upiše. Iako do sada nije imala iskustva s restauriranjem umjetnina, Josipa  smatra da su obnova i očuvanje kulturnih dobara važni zbog shvaćanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nada se da će jednoga dana i sama pridonijeti očuvanju kulturne baštine te potaknuti ljude da uvide važnost tog posla.

Mateja Novaković u Splitu je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Kako je oduvijek voljela slikati i modelirati, gotovo je cijelo vrijeme svog školovanja znala da će upisati fakultet koji ima veze s umjetnošću. Početkom četvrtog razreda srednje škole raspitala se o nekoliko studijskih programa Umjetničke akademije, ali se – nakon posjeta Akademiji – odlučila za studij konzervacije-restauracije. U narednih nekoliko posjeta uspjela se malo bolje upoznati s konzervatorsko-restauratorskom strukom i počela se pripremati za razredbeni ispit. Sada, kada je sve to sretno prošlo, Mateja se raduje prvoj godini na fakultetu te znanju i poznanstvima koje će tu prikupiti.

Dominik Rajčević dolazi iz Pučišća, jednog od velikih kulturnih središta otoka Brača. U blizini mjesta nalazi se kamenolom iz kojega se vadi nadaleko poznati kamen. Kako se njegova obitelj već generacijama bavi klesarstvom, Dominik je završio Klesarsku školu. Ovladavši vještinom klesanja, poželio je svoj zanat usavršiti. Nakon srednje škole, dvoumio se između kiparstva i konzervacije-restauracije, no ipak se odlučio za potonje. Jako se trudio upisati studij na Umjetničkoj akademiji, a sada je odlučan u želji da svoje znanje proširi i usavrši.

Filipa Sršen živi u Podstrani, a porijeklom je iz Doline Neretve. Još kao dijete, fascinirala su je stara naselja, istraživanja, putovanja i antikviteti, baš kao i njenog oca, od kojega je nasljedila puno zanimljivih predmeta, poput zbirke starih novčića, satova, bedževa, zemljopisnih karata, namještaja i slika. Veseli je što će jednoga dana sama moći konzervirati i restaurirati te predmete i tako ih sačuvati za buduće naraštaje. Vođena tom mišlju, upisala je Graditeljsku, obrtničku i grafičku školu u Splitu, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. Nakon završene srednje škole, Filipa se godinu dana pripremala za upis na Umjetničku akademiju. Bila je odlučna u naumu da upiše studij konzervacije-restauracije. Najviše je zanimaju specijalistička usmjerenja konzervacija-restauracija arheološke baštine i konzervacija-restauracija metala. Filipa je oduševljena fakultetom i strukom za koju se opredijelila, te se nada da će u njoj biti uspješna.

Ljubav prema umjetnosti i kreativnosti živi kroz mnoge generacije obitelji Ivane Vukadin. Ivana je upisala srednju Ekonomsko–birotehničku školu, misleći kako će kroz odrastanje proći "faza crtanja" što se, naravno, nije dogodilo. Kada je došlo vrijeme za novo profesionalno opredjeljenje, odlučila  seza studij Konzervacije-restauracije, za koji je saznala od prijateljice. Tada joj je nedostajalo potrebnog predznanja i praktičnog iskustva, pa je umjesto njega uslijedio dvopredmetni studij Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, koji je završio gubitkom prava studiranja. "Drugi izbor je uvijek drugi izbor," kaže Ivana. Dobivši novu priliku, s više znanja i malo vještija, uspješno se pripremila za prijamni ispit i položila ga. Ivana se nada da će kroz obrazovanje i rad u ovoj struci postati jedna od mnogih koji svojim znanjem i radom svakodnevno pomažu umjetnosti da preživi.


Priredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.